Pedesetogodišnjica

i to će biti moja revolucija / osim prugice Brčko-Banovići osim malih lojalnih usklika / o kakvom revoltu govore bradati / sve moje htijenje svest će se na tih par hiljada ejakulacija / na pospanu ženu i narušeno zdravlje / i više će me bolit šestica gore lijevo / nego svjetska revolucija / prijelaz kvantiteta u kvalitet je možda / selidba iz jedne podstanarske sobice u drugu / jebe se ministrovom sinu u njegovom ford-mustangu / za Vijetnam i kvantnu mehaniku / u onom lijepom trenutku otkrovenja / pri 160 km/h / … / … pljunut ću usrdno na razvlašćenu klasu i na radni narod / na ustajanje u zoru na mitingovanje i sastanke / na pijanke i gladovanja na efektivno radno vrijeme / i inteligenciju na Froma i Heideggera na / strukturaliste i pragmatiste na nepismene i / LBJ-a na male kurvice ostarjelih funkcionerčića / … / pišam ja ko bebica na lijepe riječi / dosadno mi je u ovom bespuću u ovoj slobodi / gdje već ne umijem govoriti pravim jezikom / gdje me već razumiju sasma mala djeca ili tužni starci / o senilni svijete razbijena molekulo / čemu tvoja vila na Bermudima ili na Hvaru ili tvoja šuplja / glava u Zagrebu tvoj imažinizam opća impotencija / … / … / poslije Blokove Dvanaestorice nije napisana pjesma / poslije Ujevića Hrvati tamburaju / Srblji nisu ni prestajali / mala zemljo tijesna li si svima / zaboga što uraditi s tobom / hajde zemljo da se pojebemo / tako si divno horizontalna tako dlakava / zemljo moja davno li se opredijelih / skorašnje li mi je opredijeljenje (M. Nastasijević) / tako i tvoj kaos kao u židovskoj lubanji / u krematorijumu ili u urni / o kakvoj sprdnji govore politikanti / o kojem očajanju / već sasvim sam miran zemljo moja možda zadovoljan / pijem svoje piće i jedem kruh svoj / i konačno svejedno je to meni i tebi / zvala se ti Hrvatska ili Tasmanija / gazili te majmuni ili ljudi / škropili te dušikom ili kalcijem / kopali u tebi grobove ili zahode / deflorirali te ili pošumljavali / koliko te god ljubili još se uvijek seremo po tebi / o tome ja tebi nježno a ti kako hoćeš / mudrost tvoja ili župnikova jednaka je obmana / spavajmo već jednom u dobroj vjeri bez sjekire za vratom / plodimo ženice bez pomisli o djeci / bez spoznaje bez svijesti/

Nije se pošteno stiglo ni trepnuti, a diljem Jugovine krenula je neviđena hajka, takmičenje pravovjernih partijskih knjižica. Žestinom primjerenom pojedinačnim i grupnim pravovjernostima. Hajku je pratila kafanska spremnost kafanskih junaka, posebice takozvanog i zvanog mislećega svijeta, na junačke reakcije. I narafski, osim na nivou ekscesa kojeg se ni sjetiti ne mogu, ni mukaet. U glavnoj i pratećim joj prestonicama, možda zato što se još korijen borbe za danas nam poznata „ljudska“ i ina prava, „građanske“ i ine slobode nije bio „primio“ kako valja, svi perspektivni „disidenti“ „nikom ponikoše, i u crnu zemlju pogledaše“… Najmudriji skontaše točku zrenija i averzije i alkohola, oni samo pametni zaradiše trbušni virus. I sve to nepunu godinu do navodnog originalnog šezdesetosmašenja. Od kojeg mnogi, posebice trećepozivci profitiraše. Danas pravilno raspoređeni, dogodine opet će kazivati kako su još onomad borili se za demokraciju, kakvu danas imaju. I kakvu bi tek valjalo uzeti…