Pemzije

 I koliko god međusobno, i ne samo međusobno suprotstavljene, na ovdašnjem domaćem jeziku rečeno antagonizirane, obe lijeve da ljevije ne mogu biti. Naravno, kad se na njih baci pogled sa skroz desne strane. Više manje slična i općoj, opšta makljaža za prvog mladog demokratu i nosioca vrijednosti, uračunavajući i zamjenike i pomoćnike, vodila se svim raspoloživim sredstvima. Da ne griješim dušu, okrenuto i ka demosu. Sa naglaskom na skoro svaki njegov dio. Što hoće reći i na one koji su svoj radni vijek odradili. I kako su radili tako su i zaradili. Prva je od dvije izdvojene koalicije, ako je, u predigri kao značajnom dijelu svake igre, zakačila penzionere tek prostornim upadom u priču. Dok je druga, jer su se u nju ubacili i Penzioneri, bila baš nekako dobro konkretna. Kako god, predigrom niko samo za sebe nije bio osigurao nastavak u igri. Pa se moralo preći na novu organizaciju žurke. Koja sasvim logično podrazumijeva i novo kačenje cijena, cjenkanje i na kraju trgovinu. Onim čime se u svakoj normalnoj i razvijenoj demokratskoj trgovini trguje. Što je iz jedne logike prešlo u drugu. Najbolje i najuspješnije bile su one „lijeve“ koalicije. Uspjelo im je, na svim potrebnim i nivoima s garancijom, i nužno i dovoljno ogrupnjavanje. Bez obzira što im neki od insajdera uporno ponavljaju – desno, desno, desno!

Kruna svega bilo je jedinstvo oko podrške i pomoći onima što su radili pa zaradili. Uz konkretne postotke, umalo i iznose. Moglo im se, pa se udruženim predigrama i krenulo u igru. I sve bi bilo u redu, jer sve je bilo dobro isplanirano i proračunato, da ga na širem planu neko nije malo … Rekao bih ja zajeb’o, ali može ispasti da sam nemoćan. Elem. Pa je sasvim jasno da, što reče jedan sluga, ne možeš djecu voditi na kupanje kad je zahladilo. Te će bez obzira na ovdašnje blagostanje, više opreza radi, postoci morati sačekati koju godinu. Što recimo meni na neki način odgovara. Jer bih vrhnje mogao početi kupiti negdje do kraja dvijejedanaeste. I to iz tri države. Ako do tih godina dobacim. Pari mi se da bi se procenti mogli pristojno skupiti. Hoću reći ja tako smatram. Za razliku od jednog mog generacijskog druga. Koji politički zna biti vrlo nekorektan, tu i tamo skoro bezobrazan. Koji je kao duhovit. Kaže – sjećaš li se kad su ono Čehu njegovi objašnjavali šta je komunizam, šta je rekao … rekao je – ja se ne bojim, ja imam karcinom. Eto budale. I još kaže da su razne masovne pokrete, razne kolektivizacije, okrupnjavanja i ogrupnjavanja it sl., a naročito grupnjak izmislili i smislili prevaranti i zabušanti. Baš je nekako…