Prođoše evo dva rođenja Nazarećanina, a istog datuma, prođe doček Nove godine, koja stiže i onima koji je, ušikani optimizmom nisu ni čekali i ostade još ova jedna, nadležnim za zaštitu malih ili velikih autorskih prava još ne prijavljena kao srpskopravoslavna.
Jer još traju rasprave o konfesionalnoj pripadnosti veselog Julijana.
Nekad najveseliji, najpijaniji i najžderaniji doček, već decenijama zaboravljen, one konobarske i kuharske, negdje otprilike dvadeseti dan ovog mjeseca, opet će izostati.
Sve nade, sve oči čovječanstva uprte su u zamjenu joj, u doček inauguracije i promoviranja Bajdena u predsjednika perjanice i razvijenog i ostalog, do onog još u povoju svijeta demokracije.
Možda nekom baš svane mamurno i jutro ranitidina.
Nekom i uspješan treći čin rigoleta.
A onda valja, uz prekrst/prekriž i uz bismilu uzviknuti – InshAllah.
Nakon onog ataka na demokraciju, provaljivanja u noseću demokratsku instituciju, u Trampovoj organizaciji i u realizaciji još nepomenutih, pojedinačno, pripadnika provalničke rulje, vjerojatno obučavane na iskustvima pripadnika svih otporaških i drugih snaga političke izuzetnosti, boraca za slobodu, ljudska prava i ostale drangulije, a u školi također još nepomenutog Duška Obradovića i uz finansijsku podršku Đilasa i Šolaka, doček dvadesetog sječnja, dobrog li imena, mogao bi biti najveseliji, uz pjevanje i mačevanje.
Svevišnji bi komotno mogao povući se u mir na plažama Mrtvog mora dok sve ne prođe.
Prepustiti prostor analitičarskoj struci svih profila i iz svih uglova.
Ali hajde da sačekamo.
Da ne trčimo pred rudu.
Ko zna za šta će se svjetski moćnici odlučiti, glede rasporeda vlastele.
Ne bih htio biti pogrešno shvaćen, moć je ipak ekonomska, a vlast politička, pa bu vlastela mogla biti kakva god.
Samo da je naša.
I da utiče na smirivanje tla u Hrvatskoj, pa i mirno rješenje ovdašnjih regionalnih prilika.
Uz glava glavi, pleća harambaši, a fukara mođe i rebara Ako se još sa tihovanja nije vratio, a ako se i vratio, ovdašnji mlađahni je nadati se našao neki mir u Hilandaru.
U kojem je boravio kao predsjednik države, svih njenih građana, uključujući ustavno i sve one koji, ako već baš i ne žive, ono bar obitavaju na Kosovu.
Osim ako se nije zaboravio, brkajući sebe privatno glede božičnog slavlja, sa sobom kao brižnim ocem, koji ne pravi razliku među djecom.
Dobro, da ne pretjerujem, izuzimajući Đilasa i Šolaka, a iz perspektive vjekovne povijesne zbilje na ovim prostorima.
Ono sa djecom, kumovima i ostalim.
Nadati se, mrzim nadu ali trenutačno ne nalazim ništa odgovarajuće, da ćemo od njega, od Boga sveznajućeg, saznati i ko bi mogao biti novi patrijarh i Srpske pravoslavne crkve i vaskolikog srpskog naroda.
Za njegovu kandidaturu na to radno mjesto još je rano.
Neka prvo završi aktuelni fakultet, pa onda.
Prvo škola, a onda zajebancija.
Sebet mene, koristim priliku poželiti sve najbolje konobarima, posebice kuharima svih profila.
Neka vam je hairli i berićetna kuhinja, abonenti su i dalje u redovima.
Samo da prođe ovo u Americi, Europi, a Boga mi i u Australiji.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
