Plaho zanovetli

Zbog čega se i kaže šta to ti mozgaš sreće ti, a ne šta to ti centralno nervno sistematiziraš. Ili skraćeno šta to ti CeeNeSiraš. Umal’, pa šta CeeNeSereš. Što bi najčešće bilo adekvatnije. Elem, da se ne pogubim, rečeni me čip, ovih dana podsjeti na vremena u kojima se u ovim krajevima, za druge ne znam, a sklon sam povjerovati da suštinski nije bilo neke razlike, kao što je nikad ni u čemu nije bili niti ima, koliko se god razni CeeNeSeri trudili suprotno pokazati mantrom o jedinstvenosti nacionalnih, čitati etničkih kultura, dakle, da ostanem na kojoj sam, na vremena u kojima se udžbenički, kartografski i šire pratila dnevna politika. Ono u srednjoškolskom (naročito) obrazovnom sistemu, recimo u udžbeniku zemljopisa za treći razred gimnazije, u kojem je na jednom mjestu pisalo – Bogatstva srpskih zemalja: Plitvička jezera. Ili, prema toku događanja, ili prognoziranih događanja iscrtanih zemljopisnih karata srpskih zemalja (tzv. RSK, RS, RS itd). E, da. I vremenska prognoza kačila je po prognoziranim željenim teritorijama. Posebice „Beograda“ i „Zagreba“. Meni je ta vremenska prognoza, još od djetinjstva bila i zanimljiva i zanovetli. U djetinjstvu sam volio slušati prognozu, i sad mislim da je bila jedna od najboljih, u emisijama Radio Zagreba, namijenjenim pomorcima. Vremenom sam dogurao, narafski preko Koljčiskog, do Kamenka Katića. Nije bilo satelitskog bogatstva, valjda su radili kakvi radari, pa i oni odgovarajući baloni, često slikani kao NLOovi, a čak je i vazda sumnjiva statistika imala neki značaj. Boga mi bilo je moguće, u dobroj mjeri ravnati se prema onome što se moglo čuti. To moje manijakalno praćenje prognoze traje evo i dan danji. Koliko god da su moji interni metereolozi mnogo pouzdaniji. Ne toliko zbog promašaja zvaničnih prognoza i na sat vremena, dan ili nedeljni tjedan da i ne ukontavam, koliko zbog zgodnih prognozerki, ili prezentatorki urađenih prognoza. Da ne bi bilo nekih zajebancija oko starosne dobi, za pametnjakoviće napomena – godine su samo broj. Tako se često dogodi, uzmimo na primjer TV N1, kad se pojavi dijete od M.L., niti čujem niti vidim kakvo će vrijeme biti. Što je u mom slučaju, od kako znam za sebe slučaj. Koji je, u zadnje vrijeme, kao i prije dvadesetak godina iznenada natuknut k’o najzrelija jabuka. I to baš na N1. Opetovanim gledanjem sam provjerio. Promašivši i zablenutost u jednu zgodnu Zagrebčanku, pa čak i u dijete M.L. Odvukla mi pažnju granica, kojom je omeđen prostor na koji se prognoza odnosi. Zemljopis bez Slovenije i Makedonije. Pomislih da se radi o BHSCG jezičkom prostoru. A onda vidjeh da je ugraničeno i Kosovo, „sa sve“ pokrajinskom granicom. Unutar Srbije. Sa većinskim albanskim stanovništvom, koje nema nikakve veze sa „jedinstvom razlika“ BHSCG jezika. Hajde, rekoh, možda ne žele mnogo trčati pred rudu, možda je riječ o trenutačnoj „političkoj korektnosti“. A opet i nije. Jer opetovanim gledanjem, to kad nisam obratio pažnju ni na dijete M.L., vidjeh da nema odgovarajuće autonomijske granice Vojvodine. Sad, može to biti neki korektni kompromis glede Kosova, a opet, kako god okrenem nije korektno prema Vojvodini… Bacih oko na BiH, malo zazeboh, uči li neko lekcije unaprijed… Baš mi osta plaho zanovetli.