Baš je bila potrajalo ovo jedno zasijedanje Skupštine. Narodne. Istresalo se sve što se moglo istresati, sa svega i svačega. Nekako kao da je veliko spremanje. Sve su snage upregnute, kako bi se što više onog što je za otpad izbacilo.
I kako to obično biva, barem je to moj slučaj, kad se rješavaš raznih nepotrebnih papira, stare robe, starih kundura i ostalog što samo skuplja prašinu i zagađuje prostor, imaš osjećaj da je zapravo ostalo više svega nego što ga je bilo prije radne akcije.
U rijetkim slučajevima, kad je baš frka, angažiraš dodatno i familiju, svaka pomoć je dobro došla, pa i uz rizik da ostaneš i bez nečeg bez čega ne bi htio.
A opet ima i situacija, kad se nađe neko ko te dobro poznaje, ko se uhvati i ne da baš ono bez čega ne bi htio ostati.
Uzmimo na primjer slučaj vesele barabe od Gašića. Koliko god se znalo da većina argata neće mimo one „nedam Gašića“, u jednom trenutku stiglo je pojačanje provjerenog kadra za razvodnjavanje muljanjem.
Djeluje malo čudno, ali nije. I kad pomisliš kako će stati nakon prvog baljezganja, eto njega i drugi dan, da doda „malo bibera radi karaktera“. Pa je nastala opšta tarapana zahtijevima da se pristiglo pojačanje u liku i djelu veselog Martinovića udalji iz skupštinske dvorane.
U gunguli, najviše verbalnoj, došlo je i do fizičkih nasrtaja jagodinskih jurišnika, srećom neuspješnih. Mladac Martinović, sjedio je i posmatrao feštu, doktoriralo to na radikalskoj visokoj školi, kao da se to njega i ne tiče.
Na kraju, da ne dužim, ipak je donesena odluka da se Martinović povuče. Sve ukazuje na upetljavanje Mlađahnog daljincem, iako su neki naivci zaključili kako je Martinović posramljeno napustio dvoranu.
Kao da veseljak zna šta je sram i stid. Na kraju je bilo šta je bilo, Gašić je otperjao na nove radne zadatke. Dok se danima odvijalo to skupštinsko veselje, sa rečenom kulminacijom i razrješenjem, neko je nezakonito pritvorio policajku iz Valjeva i jednako tako nezakonito joj odredio mjesec dana pritvora, veseli Kjubik predstavio je orijentacione graditeljske planove, neki dobri ljudi naprosto su se pogubili činjenicom da uprkos njihovom pokušaju zaštite Starice, neki drukčiji već uveliko uništavaju taj kraj, pucnjave i ubistva ne prestaju, jedan monstruozni zločin samo je vijest, žitelji Kosova i dalje služe za potkusurivanje, Mlađahni se nastavlja obraćati pučanstvu, uz blagi pogled ka blagostanju, bio 4. jul, dok ovo kuckam 7. je. Niko ni mukaet. Kupujte fenjere, baterijske lampe i slične drangulije, ako vam je do svjetlije perspektive.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.