Ima u ovoj jednoj društvenoj mreži na koju sam se navukao, pri vrhu, nešto kao moj inicijalni prostor i u tom prostoru ima pitanje šta radiš, o čemu razmišljaš. Koje me, kad ga vidim uglavnom snerva. I u sebi odgovorim a šta to tebe, koju …, boli. Ali deševa se i da kažem, hoću reći upišem. Ovih proteklih dana, kako je bila gungula oko Zakona o radu, desilo mi se tako da se prisjetim moje posljednje Elektrijade, mislim u Šibeniku, u Solarisima.
Bio je ili kraj ožujka ili početak travnja sedamdesetčetvrte. Jednu noć, u žaru rasprave ko zna oko čega, moj jedan drug beogradski, neka sad bude bezimeni, da mu eventualno ne naškodim biografiji, pope se na stol pun svega i svačega, te će onom sa kojim raspravlja – beži bre, ja sam za tebe Deseti kongres. Ako me i tu datumi ne varaju, taj je kongres slijedio u svibnju.
Dok se tako prisjećam tih zajebancija, trznu me telefon. Jedna moja prijateljica nešto oko plaća, oko smanjenja glede minulog rada, koji će elegantno zakonski riknuti. Sjede mi k’o kec na desetku, da mogu radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, uz sadašnje takozvane sindikale, reći ma nosite se, iskali ste ga uzmite si ga makar u ruku. Posredno, preko uznemirene prijateljice malo ublažih. Počeh prostorno, kao znaš kako je, taj minuli rad je protrklih dvadeset i kusur godina bio na aparatima, održavan „kao biljka“, bilo je samo pitanje vremena kad će biti donesena odluka o isključenju sprava. Korišćenje kojih košta li košta, posebice kad kreneš suprotnim idejnopolitičkim putem, glede rečenog iskanja. Imali smo osobni dohodak, on je bio primjeren stalno ismijavanom samoupravnom socijalizmu, društvenom samoupravljanju, pa se lagano prešlo na etetizirano socijalističko društvo i na plaću, do na kraju u kapitalizam i najamninu. Šta ćeš mu kad je moderno bilo sve nešto retro. Pa eto i retrotranzicija. Sad smo tu, gdje smo, čudo da nismo i ranije stigli. A nismo kad smo na Allahu rabi svak sebi gdje može i koliko može grabi ono što mu trenutačno odgovara. Ne može više ono „Planiranjem radnici usklađuju odnose u društvenoj reprodukciji, a naročito odnose u sticanju dohotka, raspolaganju dohotkom i korištenju sredstava, i utvrđuju uvjete za ostvarivanje razvoja materijalne osnove rada i zadovoljavanje svojih osobnih, zajedničkih i općih društvenih potreba“. Nema više „Lični dohodak radnika utvrđuje se prema rezultatima njegovog rada i prema njegovom ličnom doprinosu koji je svojim tekućim radom i upravljanjem i privređivanjem društvenim sredstvima kao svojim i društvenim minulim radom dao povećanju dohotka osnovne organizacije, u skladu sa načelom raspodjele prema radu i srazmijerno porastu proizvodnosti svog rada i rada radnika u drugim osnovnim organizacijama sa kojima je udružio rad i sredstva i ukupnog društvenog rada“. Sad važi pjesma „ko te najmi, taj te najmi“, pa ti daje najamninu prema svom profitu u koji je uključen onaj sa sprava isključeni, o kojem ti pojma nemaš. Ako je za utjehu, biće još gore.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
