Pripetavanje

Na vascijeloj Kugli zemljanoj. A nema ga ko ne najavljuje baš gadnu zimu. Posebice među onima koji i o gadnosti odlučuju i njome se igraju. Meni se opet čini, zima hoće biti gadna, da bi se tek na proljeće sve moglo baš žestoko zakurlati. Kako na Kugli, tako posebice na pojedinim njenim dijelovima.

Glede ovog zemljopisa, po ko zna koji put pade mi na pamet jedan razgovor sa Henrijem, ima tome jedno tridesetak godina, uz ručak u restoranu američke Ambasade. Uglavnom o ovdašnjom aktualnostima, da bi u nekom trenutku Henri upitao šta mislim gdje će sve što se događa završiti. Ja, kao pravi Židov odgovorih sa a šta vi mislite. Na šta će on, tamo gdje je i počelo. A gdje je počelo? Kaže na Kosovu. Rekoh moguće je, a razgovor nastavi dalje lakšim temama.

Sjetih se ovog još nedavno, kad je ono Srpska lista, onako prostorno, sama od sebe odlučila napustiti kosovarske institucije vlasti, u šta se naravno uračunavaju i sudstvo, policija i šta sve još ima. Pa je onda jednako tako, prostorno, iz poznatih razloga odlučila ipak vratiti se mandatima, dok su ostali prešli na budžet R Srbije. U kojem svojstvu i za koje poslove, bar meni nije najjasnije.

Mlađahni se, sa pratiocima i pratiljama nije neposredno miješao, zadržao je poziciju koju gaji već evo će Boga mi i tome skoro pa tridesetak godina, verbalno revolucionarne odbrane interesa srpskog naroda, gdje god da jeste, u komšiluku i u susjedstvu. Sve skupa se debelo zakurlalo, nema bjelosvjetskog diplomate, službujućeg glede ovih krajeva, a da nije u punom pogonu.

Mlađahni opet, kao izvorni legalista, na svaku akciju sa te strane, odgovara pozivima na međunarodno javno pravo i svaki put ga, idealistu, do srži pogodi, kad mu dobace kako je to najobičnija zajebancija, skoro pa kao i OUN, kojem se ko fol ne zna kome i čemu služe, osim pregolemoj administraciji i uspješnom pranju para.

Kao što niko, već četrnaest godina ne može prokužiti koja je uloga Mlađahnog, pod kakvim i čijim uvjetima i stalnim napomenama i opomenama za koje su zaduženi savjetnici mu. Inače, Mlađahnom je najomiljenija Rezolucija 1244, koja poodavno ne vrijedi pola pišljiva boba. Doduše, i dozvoljeno mu je baš na tu rezoluciju pozivati se.

Prolazi kod puka ko halva. Kako se sve zakurlava, kako Ameri i Rusi sređuju EU, a uz blagi pogled prema Kini, od koje ih hvata prpa do najmanje dermatoloških problema i reakcija, Amere posebice glede Pacifika, sa kojim prostorom pacifizam nikakve veze nema i na kojem potpuno gubi značenje, kako će dakle zima biti gadna, dok bi na proljeće moglo doći do naglog temperaturnog skoka, svima se žuri riješiti ovdašnje sitne zajebancije.

Baš smetaju. Mlađahnom i njegovima ostaje da vidi kako će se iz svega izvući, koliko god prodavali i rasprodavali na sve strane svijeta. U sličnom su problemu i, prema trenutačnoj situaciji i njegovi potencijalni politički navodno oponenti a nasljednici. Kako će ući kad i ako ovaj izađe. Meni žao ostalih vrsta.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.