Pročitaj, prepiši, potpiši

Nisam video ali sam čuo simpatičnu zajebanciju na račun neke izgleda krađe, o pjesmi je riječ, pa na to naljepljenu i zajebanciju glede pjesmica „Sutjeska“ i „Konjuh planinom“, koju su ispjevale razbojničke trupe zlikovaca, o navodnoj pogibelji u tuči sa navodno udruženim fašističkim formacijama i onom navodnom pripadniku navodnih Ozrenskih partizana, onom kao rudaru iz Husina, koji je k’o biva poginuo.

Drugo sam naletio na svađu oko jednog od temeljnih uvjeta na putu ka europskoj zajednici država, odgovarajućem zakonu kojim bi se valjalo rehabilitirati sve što je za rehabilitaciju, te restituirati sve što je za restituciju. Gdje je ovo drugo lakše, jer je još Miloške pripremio teren, kad je jebo mater društvenoj imovini. Treće sam zato namah pogledao po jeftinijim informatorima, da ne lutam, šta se kaže o rehabilitaciji. Naiđoh, evo samo malo da nabacam, da je rehabilitacija proces bio-psiho-socijalnog prilagođavanja fizički ili mentalno sjebane osobe da se reintegrira u društveni život i rad. Te da je krajnji cilj svake rehabilitacije razvoj potencijala ostatka organizma do te mjere da se osigura optimalna integracija bolesnika u svakodnevni život i posao. Naravno ako je još uvijek živ. Da se radi o složenom procesu, koji jedino timskim radom garantira uspjeh. Tim nužno mora biti – neuropsihijatar, psiholog, socijalni radnik, medicinska sestra, radni terapeut, itd. Jer se čine napori da se rehabilitant osposobi za rad na svom ranijem radnom mjestu, ili, ako to nije moguće, što je danas čest slučaj, da ga se osposobi za rad na drugom radnom mjestu, narafski odgovarajućem, ako već danas i bez rehabilitiranja nema neko bolje i primjerenije.

Četvrto sam, glede pomenute svađe u Skupštini, skont’o da se, kad su sporovi nerješivi, prosto pročita, budući da je puno bolje i adekvatnije od onih kod istočnih komunjara, prepiše i na kraju usvoji i potpiše odgovarajući zakon koji su donijeli Francuzi još u vrijeme de Golovog predsjednikovanja. Bolji ne egzistira da Allah Džalušanuhu kaže.

Peto da se rehabilitiraju i onih oko 400 članova KP i SKOJa, ubijenih između 29. i 32.

I šesto sam na kraju, sabrah se pa se skoro oduzeh, zaključio da zatražim, što ovim putem i činim, jerbo mrzim šaltere, da mi se skine sa imena ljaga nabacana osamdesete ili osamdeset prve, smetnuh, kojom me je gradska skupština u Mostaru smijenila sa mjesta s kojeg je jedino ona smjenjivala, pripisujući mi antisocijalističko, antisamoupravno itsl., narod nije pominjan, djelovanje. Te shodno tome, u skladu sa restitucionim odredbama, što može i ovdje, u zemlji koja je najveća nasljednica eSeFeRJota, da mi se revalorizirano vrate sve pare koje sam ulagao u razne stambene fondove, nikada ne dobivši stan. Pa da onda rahat mogu reći – Aferim.