Prostornost

Proteklih dana samo sam fragmentalno po medijima kupio zanimljivosti. Tako nisam siguran jesam li u stanju pratiti redoslijed nekih od tih fragmenata. Što u konačnici nije ni bitno.

Bila je neka emisija u kojoj je gostovala gospođa Svetlana Bojković. Nešto o svemu što se događa, o protestima, o promjenama, o aktivizmu i ostalim aktuelnostima.

U razgovoru je nekako doguralo i do četrdesetpete, sa akcentom na otimačinu kojoj su nakon te godine komunisti pribjegavali otimačini imovine.

I kako je to bilo u manjim mjestima, a kako npr. u Beogradu. Gdje se moglo, a gdje je bilo teže suprotstaviti se. Gospođa je Bojković baš onako prostorno odvalila po komunistima, na šta sam ja ovako prostorno pomislio na roditelje i na moje pomajke i poočime iz Mandaline kod Šibenika i Račišća na Korčuli i još neke pokojnike.

Posebice kad je gospođa Bojković, kako se to kaže povukla paralelu sa svim što se danas događa. Prostorno kontestualno.

Onda je bila neka emisija u kojoj je gostovao (i) gospodin Jakša Šćekić. Valjda je razumljivo, da se u priči o aktuelnostima dogura i do pokreta koji je namjerio osnovati Mlađahni.

Da bi gospodin Šćekić, možda sklon educiranju mlađeg dijela pučanstva, pozivajući se na svoje godine, hoće reći i sjećanje, kako je u njegovo vrijeme bilo slično, kako je i tad bio neki pokret, koji je onda istakao upućujući na SSRNJ, ili ako malo manje skratim socsavez.

Pogledah u papire, nisam ja mnogo stariji, tek sedam godina, ali izgleda da gospodin Šćekić i ja nismo živjeli u istoj zemlji. Mislio sam odustati od prisjećanja na još koju od zanimljivih emisija, ali ovako prostornom ne pođe mi za…

Novi kadrovi, ne baš toliko mladi, gospodin Božo Prelević i gospodin Zoran Živković. Ista meta, isto odstojanje, što bi rekao Parica (jedan moj drug), šta dalje sa protestima, šta bi mogla i morala opozicija, pa onda onako prostorno nuđenje sopstvenih iskustava.

Ono kad su izvojevali pobjede ’96/97. i 2000. Malo sam odvrtio sjećanje na te periode i događanja, pokušao ovako prostorno odgonetnuti o kojim se to pobjedama radilo, je li bilo uz nečiju pomoć ili nije, je li riječ o ratu ili o bitkama, ko je na kraju, posebice nakon tragične smrti Zorana Đinđića pobijedio. U desetak godina rasturanja i propadanja, dok se profitiralo prostornim igranjem Đinđićevim imenom. Pojedinačno prostorno, naravno.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.