Skoro da nema dana da, od kada su mi ih, šućur Allahu, hitno i po kratkom postupku ugradili, ne izvedem svoje kućne ljubimce u šetnju. Trandamo besciljno, tek trandanja radi i naravno ne kao što bi neko normalan, nekim kejom ili sličnim mirnijim prostorom, već baš najprometnijim dijelovima grada.
Nekako tako na svašta naiđemo, svašta vidimo, zavalimo stresovima uravnilovku. Doduše, ne upali zavala svaki dan jednako. Jebiga, mijenja vrijeme, nekad nas htjeli ne htjeli malo uspori, natjera na kratak odmor. Pa se i zastane. Srećom ima dućana i izloga im, sve jedan na drugom. A ovih dana su još, uranila međusezona, svi obljepljeni, sve mamcem do mamca. Rasprodaja do rasprodaje. Ima od minus dvadeset do čak minus sedamdeset posto. Ima i da piše „sve u pola cene“. Da s Bogom svežeš ne ima ga da piše sve koliko stvarno vrijedi, ili primjerice sve za pola ili za manje od pola stvarne vrijednosti. E, ali ima već i onih koji su umiješali i ono „nova kolekcija“. Hoće reći stiže, neka već i stigla, nova roba. A koja je nova, kako se razlikuje od rasprodajne nije baš vidljivo na prvi pogled. Tek na drugi, ili treći, kad se baci oko na cijenu proizvoda na koji se zatrčalo. No, dobro. Nakon takvog odmora, nasmijani i raspoloženi, moji ljubimci i ja nastavimo dalje trandati. Ako ima koji dinar svratimo negdje na kahvicu i cigaru, i njima prija, a ako nema ima kod rodbine kakav antidepresiv s ledom, pa doma.
Doma je doma. Tu ljubimce zamolim da se sami zabavljaju, a ja krenem na surf po raznom tisku i drukčijim medijima ako i koliko dozvole da im se po sajtovima čeprka. Onda malo mijenjam položaj, tako mi reklo na kičmologiji, nešto meznem, kahvica, cigaretica i narafski različiti TeVeovi. „Puno lipih stvari“ i još djeluje da smiju reć. Što je potpuno razumljivo u situaciji ambijentalne politike. Kao što je razumljivo da u takvoj situaciji i ja svratim do polica, na kahvicu razgovora sa nekoliko prijatelja na njima poslaganim. Pa opet surf i tako po redu. Kako bih inače, usput, naišao na vijest da je ponovo u modi dvoredno kopčanje. Kako bih se inače obradovao, da se ne sjetih dva skoro zaboravljena, a evo već punoljetna sakoa u ormaru. Dvoredna. Ili kako bi mi baš sad sinulo da je i glede ambijentalne politike međusezona. Kako na globalnom planu, tako posebice ovdje na lokalu. Da je u toku predizborna kampanja. Da je dušu dalo za daljinac.
Složim sve kako i šta mi može zatrebati, da je pri ruci, dok mi je daljinac u ruci, i krenem od jednog do drugog predizbornog programa. Tek tu i tad skontah šta znači hrpa dućana i izloga im. I šta je prava rasprodaja. I koliko oni ulični dućani kasne za ovim predizbornim. U izlozima ovih predizbornih nema šta nema, i stare i nove kolekcije, i stara i nova roba koja je možda bila stara prije dvadeset godina ali je opet u modi. I nema razlike u cijeni. A cijene? Koje cijene? Nudi se sve i svašta u bescijenje. Ako sad narod ne iskoristi priliku, ovako povoljan ambijent, neće nikad. Prekinu me telefon. Pomislih da je neka od agencija koja kao zove na ručak.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
