Razgovori, pregovori, dogovori…

Kao i njihovo razumijevanje, forma, suština, stil, često različito im strukturiranje, zatvorenost ili otvorenost, razlozi itd, sve do trajanja, koje može biti određeno i neodređeno.

I posebice glede i lokala i globala, a na društvenopolitičkoj i kako se to voli reći geopolitičkoj sceni.

Do razgovora može doći spontano, slučajno, u kafani, na ulici, uz piće, još bolje i uz mezu, može s noga, onako usputno i kratko, a može razgovor i da se u neku ruku dogovori, jer je neizbiježan na kojekakvim slavama i proslavama, pa i na ispraćajima na grobljima.

Može pismeno i usmeno, može i na društvenim mrežama, može najprivatnije a može krenuti od politike preko svega i svačega, do na kraju na teme bliske i bliže ženama ili muškarcima, može kako god, ali koga to još zanima.

Trenutačno su zanimljivi i razgovori i pregovori i dogovori, koji se odnose na rješavanja krupnih pitanja nekad jugo prostora, koja su od vitalnog značaja za široke i najšire narodne mase.

Evo su ovih dana, neka bude i medijski sugerirana, najinteresantnije tri situacije za rečena tri pojma, a opet sve se svelo na jedno, kako god se okrenulo da se okrenulo.

Teku neki dogovoreni razgovori, kažu i pregovori, bez posebnih izgleda na dogovor između ovdašnje pozicije i opozicije, ili još pravilnije između akcije i reakcije.

Uz ili bez sudjelovanja takozvanog međunarodnog faktora.

Od mogućih ciljeva jedini koji je koliko toliko jasan uvjeti su ravnopravnoj predizbornoj kampanji i jednako takvoj izbornoj proceduri.

Nešto o definiranju države, od zemljopisa do jasnijeg uređenja joj i interesima skoro pa ni mukaet.

S blagim pogledom u niušta.

Ili se stari snovi podrazumijevaju.

Na kakvo mišljenje nagovaraju crnogorsko-pravoslavnosrpski crkveni odnosi i prpa u entitetu RS u BiH oko dolaska novog bjelosvjetskog guvernera.

Uz akcenat na brigu o položaju pojedinačnih svojih guzica u budućnosti, u bliskoj posebice, ali i onoj malo daljoj.

Nije nimalo veselo.

A na veselje najviše napada veći značaj i posvećena pažnja posjeti dužnosnika EU Mire Lajčaka i onog pomoćnika zamjenika državnog sekretara, ili zamjenika pomoćnika, šta li je već, istog tog sekretara SAD, američkog trećepozivca Pauela, a radi dogovora o odnosima Beograda i Prištine, preciznije američki priznate dvije države, Srbije i Kosova.

Ne stižem sačekati obraćanje Mlađahnog glede tih razgovora, ali ne mogu reći da me ne zanima, ubijeđen da će biti za unutrašnje potrebe i predizborno.

Uz brigu za srpski narod gdje god se nalazi i živi, pogotovo ako je u susjednom komšiluku i ako to može nešto pomoći u slučaju kakvog takvog priznavanja priznavanja Kosova, ili obostranog priznavanja, koliko je god status Kosova jasan još od ’91.

Od trenutka kad je Rugova izabran za predsjednika. U svemu što će se događati, uz i ovaj put nakratko pojo vuk magare, jedini dobitnik u svemu mogla bi biri SPC.

Možda tako nešto ušićari i Srbija. Kratkih rukava ostat će, po svemu sudeći, izbjeglice, ili kako se to kaže raseljena lica sa Kosova, Srbi i ostali.

Za normalne rukave onima koji ostanu na Kosovu, ostaje da se sami nekako snađu u svojij novoj državi. E da, nešto će ušićariti, makar i trenutačno analitičari. Srećan rad.