Razgovoruša

Nekad i u jedan, ovisno o nivou otkočenja, ili nervozi zbog ne postignutog. Laganica, kao da čujem sestru sa ne trči jadan ne bio, uz dva stajanja e da se pojavim kod Željca u Limbu i prav i zdrav.

Utisak često zna biti makar utješan, posebice ako se već negdje namjestila neka zanimljiva gošća. Usput kontam da ima neko ko je davno došao i da mi je stol, treći po redu, oslobođen.

Kako Željac ne bi specijalno za mene iznosio jedan težak ko đumle. Slobodan. A i dobro je da sam se pojavio i kao zdrav i kao prav.

Poprskah stol alkoholom, onda ruke, rasporedih šećer, lugaru, cigare i telefon i taman Nikola, tačan ko… nije bitno, sa produženim u maloj šalici i čašom sa malo vode i kilo leda. Dobar gutljaj vode, dva srka kahvice, još malo vode i cigareta.

Samo što zapalih, eto Njega odnekud. Samo viknuh Nikola – isto. Pustih ga da dođe malo k sebi, a onda, nakon gdje si kako si šta ima, tema temu vuče. Počeh sa Angelinom, gospođe Merkel posjetom. Šta kažeš. Ja, reče, nego znaš li nekog deratizatora, vrijeme mi je da malo osiguram otpor žoharim. Hajde, rekoh, vidjet ću.

Jesi li bacio oko na feštu obilježavanja Dana srpskog jedinstva, slobode i zastave. Ja sam sva tri govornika odslušao i odgledao. Pravilno raspoređena.

Prvo moj nekad direktor Prvoslav Perić, a vladika Porfirije, kao patrijarh, još se ne zna pouzdano je li srpski ili Srpske pravoslavne crkve.

Ako je suditi prema govoru, koji je mislim sam pisao, prije će biti ono prvo. Onda Dodik, sirovina predstavljena kao član Predsjedništva susjedne države, kao jedini zvanični gost iz komšiluka.

I na kraju šlag, doduše onaj u prahu a umućeni, Mlađahni, koji je možda i sam učestvovao u pripremi govora, makar u onom dijelu u kojem mu prostorno krene.

Od jedinstva i slobode, pa ni zastave, koja je nekako trebala biti trobojnica bez aplikacija, ni traga. Kaže jebi ga. Je li životati onaj tvoj bojadžija još aktivan, trebao bih, ako bude prilike malo ofarbati onaj svoj golubinjak. Ne znam, rekoh, pitat ću ga. A vidiš li ti ovu feštu u Sloveniji, oko nekog zakona o čini mi se vakcinaciji.

Ovdje niko ništa, opet sve više i više zaraženih i oboljelih, posebice djece, đaka. Jedino trenutačno veseli Ružić brine o njima.

Ima onu neku igricu, koliko ako ih je manje od šesnaest, i dva zaražena, koliko ako ih je više, uz ta dva zaražena, možda ubaci i za seoske škole, ako ih je pet, a dva zaražena. Možda kombinatorikom i uradi nešto, ko zna. Primi li ti ovu treću, ili koju ćeš, jesi li odlučio.

Slušaš li ti mene ili si negdje odlutao. Veli, slušam, ali odlutah malo kontajući šta bih danas za ručak, bi li postio ili ne bi. A otkad ti, sreće ti postiš. Ma jok brate, nego kad god mi se jede rižoto sa tunjevinom, onom iz konzerve, proglasim taj dan posnim.

Malo maslinovog, tunjevinu u morskoj vodi, soli, bibera, majdonosa, riže, vode koliko treba i malo vina, gore parmezana, borduru sa pijata da poližeš. Taman ću sad do dućana.

Nešto ga gledam, pa nepromišljeno uletih sa bi li negdje na nekom moru. Nisam, a nisam ni ovdje nigdje išao, osim jedan dan na Adu.

Malo vitamina D. I uz svoj proizvod protiv UV zračenja, malo maslinovog, vode i morske soli, promućkano, namažeš se i miran si.

Odoh sad do tog dućana, gdje ćeš ti. I ja ću, rekoh, ali ću prvo pokušati jedan krug oko bloka, a čeka me i peti pješaka, radi zdravlja. Hajde, pa opet da se vidimo i izrazgovaramo.