Reality show – predstava stvarnosti

Koja kaže da je Reality show (engleski: predstava stvarnosti) žanr televizijskih emisija karakteristika kojih je prikazivanje stvarnih ljudi i događaja, stvarnosti, u svrhu zabave gledatelja. Da su emisije tog tipa postojale od samih početaka komercijalne televizije, ali da su pod ovim imenom postale poznate tek početkom 21. vijeka. Da su se nametnule kao jedan od najpopularnijih i sveprisutnih zabava diljem kugle zemljane. Naravno onda i namnožile. Da su neke tek posebna podvrsta televizijskih igara, dok druge, koristeći tehnike dokumentarnog filma nastoje gledateljima prenijeti sadržaj koji odgovara igranim dramskim serijama; za potonje se često koristi izraz dokumentarna sapunica. Zato ih ima: stvarnost u umjetnim životnim okolnostima – npr. zajednički život stranaca koji se u normalnim okolnostima nikada ne bi sreli; praćenje svakodnevnog života slavnih osoba; praćenje isključivo profesionalnog života grupe protagonista (ova vrsta je najbliža „običnoj“ dokumentarnoj TV-seriji ili emisiji); protagonisti imaju tačno određeni cilj koji moraju postići, odnosno natječu se jedni protiv drugih, s time da emisija ima pobjednika koji je uspio poraziti, odnosno eliminirati svoje suparnike; protagonisti se bore kako bi dobili priliku za ljubavnu vezu s pripadnikom suprotnog (može i vlastitog spola); protagonisti se bore za početak profesionalne karijere – što može biti angažman u prestižnoj firmi… Itd, itd.

Do neki dan nisam gledao predstave stvarnosti. Zakačio bih koju slučajno, ili bih bacio oko silom prilika. Poznavaoci tvrde da ih na ovdašnjoj medijskoj, a i široj sceni ima više, da ih ima osam. Ja sam uspio nabrojati šest – Veliki brat, Srvajver, Trenutak istine, Farma, Menjam ženu i Luda kuća. Ali sam, ako je vjerovati broju osam, zaključio da ih ima devet plus jedan (9+1). E, da, i da zapravo jednu od predstava stvarnosti ipak često gledam. Na Drugom programu Servisa. Skoro kad je god prenose, odnosno kad stignem. I da je svo to prikazivanje stvarnosti baš i uvijek u svrhu zabave gledatelja. Uzmimo na primjer: s posebnim zadovoljstvom sam se zabavljao gledajući, naročito slušajući, prikazivanje stvarnosti iz skupštinske dvorane i iz dvorane Sava centra. Sad, u utorak, Mada, ovom prilikom, sada i ovdje, moram kazati da sam se u dva navrata skoro od smijeha zacenuo. Prvo mi je na nos izašao aplauz i prvom dijelu govora gospodina Medvedeva, kojim su kao i sve rečeno žestoko „ispoštovali“ svi prisutni. A onda sam ostao bez daha kad sam, u okviru savršenog scenarija i još savršenije režije, čuo gospodinaTadića i njegovu predstavu istine, u prvom dijelu govora u SC.

Imam snimak i jednog i drugog. Gledat ću kad god mogu.