Referendum

Prvo je nešto Dodik bio ovdje, kao ekspert za pitanja kulture i podobnih joj manifestacija, više čak možda kao kao zaslužni Srbijanac, kako bi u Guči puhnuo u pisak trube i na radost domaćih i stranih ljubitelja pive kao meze uz odgovarajuće alkoholne brendove, svečano i pravo gabaritno otvorio gučanski festival. Puhno je u pisak samo dva – tri puta na brzinu, u žurbi, trčeći na svečano proglašenje ovdašnje vlade i prvog joj ministra. A i da obiđe nekretnine, malo prolufta, obriše prašinu i to. Pa je onda, jebiga možda je to bilo pred tim, helem nejse, mali Alijin otišao u Banja Luku, jeli mu se baš banjalučki ćevapi, oni nekadašnji, na autobuskoj stanici, uzeo „deset u pola s lukom“, pa svrn’o do Dodika, da na miru pojede i popije kahvicu, a usput, kako kažu izjave koje su poslije toga odmah pale, obavi vajn taki konstruktivan razgovor. Na šta je Čovićev, iznenađen i uvrijeđen, pao u afan, ali srećom nakratko. Pa je „odjednom“ počelo prepucavanje izjavama hrvatske i srbijanske ili srpske, ili i jedne i druge vlastele, jer je hrvatska, nakon popuštanja i produžavanja lanca novim ustašama, čuj novim, odlučila skinuti im potpuno lanac, posebice slaveći Miloševića i Tuđmana i njihova olujna raspoloženja. Dok je srpska vlastela, s obe strane Drine ko biva parastosirala, lamentirala nad nesretnim krajinskim narodom, usput žaleći što ga zabranom ulaska u Beograd, koji ne trpi posebice traktore, nije uspjela sve strpati na Kosovo, jer su Krajišnici rješenje našli kod rođaka u Vojvodini. Malo poslije, srpska, tom prilikom zajedno sa srbijanskom vlastelom, organizirala je opće zajebavanje na račun pobijenih u Jasenovcu, a u svoju korist i paljevinu bezlične mase od puka. A Dodik je sve to fino utilitilistički upakirao u pojačanje priče o Danu Republike Srpske, koja još nije Srbijanska, ali blagi pogled na pozitivne mogućnosti budućnosti jeste. Na šta je, nakon rečenog konstruktivnog razgovora uz ćevape i kahvicu, mali Alijin ko biva popizdio, pa je krenulo opće sudsko – ustavno prepucavanje, jer ko biva sve može ali đe će Krsna slava biti i Dan Republike. Kao sve može, ali majke ti vidi da nije baš na Krsnu slavu, što vrijeđa druge slave drugih kontitutivaca diljem i Srpske, a Boga mi i Federacije. Posebice Bošnjaka muslimana, ima i Bošnjaka koji to nisu, koji nikako sa Hrvatima katolicima, ne onim drugim, ne mogu srediti zajedničkog nekog sveca i na njegov dan imati svoj Dan. Na šta se upetljao i mlađahni Čović, nagovještavajući postavljanje oštrog pitanje glede položaja naroda koji i on, uz vilu na Radobolji ima. Za to vrijeme nastavila se kao zažešćena rasprava između hrvatske tehničke, predizborne vlastele, sa uključenjem poznatog ljevičara Milanovića i u paketu s druge strane srpske i srbijanske vlastele, na pitanju ko kojem im narodu i koliko jebe mater, ugrožavajući mu, evo nakon već decenija i zaboravljenih prava. O natjecanju u disciplini klanja i genocidnih aktivnosti, tu i tamo u lakšoj kategoriji, etničkom pročišćavanju. Na šta se vrlo energično morala nakeljiti i europska vlastela, pridružujući se brizi o miru i sigurnosti u Regionu. Na kraju je doguralo i do mnogih javnih i tajnih konsultacija, što vlastele, što uz dodatak „bezbednosnih struktura“. Pa je Dodik, praćen svojom svitom, šlagiranom opozicionim liderima, nahrupio u Beograd, na viski sa Nikolićem i Vučićem, trebao sam okrenuti redoslijed, ali jebi ga sad, kako ova dvojica glavnih među svekolikim Srpstvom i ostalim građanima gdje god da jesu, mogu reći šta imaju ako imaju, posebice da se ne slažu sa nečim, ali da ne žele vršiti nikakav pritisak ni na koga, već lijepo demokratski zaključiti kako se baš ne slažu, ali da Dodik i njegovi svakako urade to što su namjerili, jer je to njihova unutarnja stvar. Izražena je i podrška integritetu BiH, a tu se slučajno zatekao i Čović, Vučićev prijatelj prema Vučićevoj izjavi, kako bi svečano podržao sve dane svih konstitutivaca. Još se samo čeka neka pekara, jer valja vidjeti hoće li biti hljeba.