Reformatorizam

Na kojem se kraju Nušićeve nalazi jedna mala picerija. A tu su i one betonske kocke koje kao sprječavaju prolazak svemu što nije pješak. Ispred mene, laganim obilazećim hodom išlo je dvoje mladih reformiranih policajaca. A za jednom kockom, uz naručen po komad pice i kokakolu sjedilo je četvero, možda petero mladih inozemaca. Koji su, pretpostavljam, zahvaljujući usmenom predanju i sličnim reklamama zaprašili u Beograd. Tako je prosto moralo doći do što kažu bliskog susreta treće vrste. Koji je završio rastjerivanjem inozemaca. Koji su se mogli samo čudom čuditi. U blizini zateklo se troje mlađih tuzemaca, nisam u stanju procijeniti godine, meni su nekako svi mlađi, čak i sam sebi ponekad tako djelujem, koji su nekako zgranuti pokušali intervenirati, pristojno objasniti reformiranim policajcima da nije uredu to što nije uredu. I dok je uniformirana djevojčica ostala iza, uniformirano je službeno i reformirano lice hodom Džona Vejna krenulo prema tuzemcima. Nisam čuo šta im je rekao, ali kao da sam vidio. Hod mu je govorio „ša je bilo“. Troje tuzemaca krenulo je, to sam prilazeći čuo, sa pričom o gostoljubljivosti, na šta je uniformirani uzvratio, opet nisam dobro čuo, u smislu a ne baš tim riječima, sa „šta to vas kurac boli“. Tuzemci su pokušali objasniti da mu ton i nije baš najprimjereniji, da ga u krajnjoj liniji oni plaćaju… Uniformirani se samo okrenuo i već rečenim reformiranim hodom krenuo dalje u nove zadatke.

Još sam jednom, koji dan nakon, vidio reformiranu policiju, pojačanu istom takvom žandarmerijom u susretu sa građanima malinarima. Što me je podsjetilo na nereformiranu iz devedesetpete, koja me je baš u Nušićevoj pokupila, privela, namjeravajući me kao statusno izbjeglo lice poslati na neki front da poginem.

Tako krenuh da se spominam različitih reformi. Od reformiranog sudstva, koje nije u stanju uručiti poziv kućnoj kontrolno onoženoj zatvorenici, do ovdašnje reformirane vlade. Koja je evo proteklih dana svoju reformiranost imala priliku iskazati u aktualnim događanjima na Kosovu. Na gledajući iz svojih biroa administrativnoj granici svoje Južne srpske pokrajine, a uz pogled iz Prištine i bjelosvjetskih tamo već odomaćenih ambasada zemalja razvijene demokratije granični prelaz između dvije susjedne države. Koja je vlada reformski poslala dva mahlukata, da pregovaraju sa onima sa kojima pregovori nisu ničim predviđeni. Da usput smiruju dio tamošnjih nereformiranih Srba, ali da im pomognu i oko već ranije provjerenih barikada. Pa je onda vlada reformistički prostorno upala u ovdašnju Skupštinu i uz saglasnost zavidne većine skupštinara uspjela reformirati do kraja i tu zakonodavnu vlast. Koja je odmah i domaćoj i bjelosvjetskoj javnosti deklarativno priopćila da će oštro i beskompromisno udariti.

Već odavno reformirani predsjednik i liku i djelu psihologa godpodina Tadića, opandrčio je po prištinskom ambasadoru najdemokratskije Amerike, uputivši ga na ponašanje beogradskog sa istog zemljopisa. Pa je pristigli Klintonicin službenik, tek pristigavši u Prištinu, na boljem srpskom od onog koji NJKV neće nikad progovoriti, rekao šta je rekao.

Ja sam na sve to odlučio odustati od reformiranja svoje kralježnice. Ili se potpuno prešaltati na alkohol, ili pribjeći nekom revolucionarnom invazivnom zahvatu. Uz reformu mi je nekako sve lošije i lošije.