Pogledah kroz prozorče na tavančetu, „sunce sija ko tepsija“, bacih oko na vremensku prognozu, trenutačno sedam digriseva, kao moglo bi ipak dogurati do osamnaest, ali će se zato popodne naoblačiti, ali neće baš pljuhnuti. Dan te jebo, dan ko izmišljen za posvađati se.
Svejedno, pogledah vidi li me neko od susjeda, pa nekako krišom i od sebe uključih neki mali kalorifer, onaj od dvije hiljadarke sa tepe. Hladno bre.
Odmah se zabrinuh za one u vilama na Dedinju i svim drugim sličnim krajevima, diljem Regiona i nešto malo šire. Kako li je njima, kad je meni smrzotina, na tavančetu. Njih, glede štednje kontrolira svaka šuša, kojoj to padne na nešto. Bagra.
Sjetih se svog pokojnog privatnog ustaše Marinka i vila u Barama. I odgovora na pitanje čije su ono vile, živ bio – prčin ti Isusa, da si ti bio pametan, jedna je mogla tvoja biti. Obradovah se što nisam bio. Pametan.
Odavno nema nekih temperaturnih, o vlagovini i pritisku da i ne govorim, razlika između ovog u kojem sam i onog iz kojeg sam dijela zemljopisa. Nema veze. Ako i imam nešto malo mozga, ni to malo ili nisam koristio, ili sam ko zna kako i na šta koristio.
Što bi rekla nekad slatka mala iz Tuzle, a sad bokun od žene, nakon prevaljenog razvojnog puta svog mozga, od Labusa preko Dodika do današnjih dana. I ne samo tog, nemam primjedbi, već i akademskog, do onog na kojem se bavi svim mogućim društvenim i humanitarnim djelovanjem. Doguralo to do nekoliko puta narodne sluškinje po raznim sektorima.
Toliko uspješno, da komotno može, uz brektanje, uobraziti kako je i ona država, ili bar dio nje, i kako komotno može poslodavce javno pitati koriste li mozak. I nema joj se šta tu prigovoriti. Jer ona svoj koristi do tačke ključanja i baš kako i kad treba.
Posebice za sve što je za dobrobit građana, kojima onda s pravom, kad hoće i kako hoće prebere i familiju. Na sve to, kao znalac u korištenju mozga, dogurala je i do nepogrješivosti skoro kao Mlađahni.
Uz dužno poštivanje prava na birati i biti biran, čime oštro i bez pardona može natrljati nos, svakom ko bi bezmozgovićki nešto da progovori i prigovori. Na šta članstvo komisije za izbor na radna mjesta slugu i drugih državnih uhljebljenika, odšute do ni mukaeta.
Ni onaj veseljak od Ćute nije joj nedavno uspio parirati. Okrpila ga je nekom malom elektranom, da se ovom učinilo kako mu je cijeli Đerdap pao na glavu. Taj dalje od od deputata neće dogurati. Nija valjda upao u zamku mozganja, promašio, pa pomislio da je Grčić osobno.
Da može i bez da sjebe jedno ohoho miliona europljana, da zajebe EPS i zavali ga pučanstvu, pa ne koristeći posebno svoj mozak zasjedne na nove poduhvate.
Nikad njega ni sluškinja energetičarka, ni Mlađahni neće ustoličiti tamo gdje se tolerira neupotreba mozga, ako se lova pravilno plasira. Evo sam malo zagrijao, odoh isključiti kalorifer, kako mi ne bi račun za utrošak prikupio i kakve kaznene poene.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.