Samo pitam

Nije mi jasno ni je li u toku kakav prelazni rok. Za marketinške ekspertske timove. Za osvježenje. Podmlađivanje. Možda su pojedini eksperti zreli za penziju, iako ne znam je li im to dobro, ne znam kako se sad u penziju ide, kojim prevozom, kojim putem. Kači li je odmah ona dvadesetpostotna umanjenost, pa na nju povećanje od jedan čisto koma dva posto i na koncu konca odmah ovih petšest tisuća pomoći, uz novogodišnji poklon od povećanja za jedan koma pet do sedam posto. Svejedno, pari da je vrijeme za promjene i izmjene. Nečeg. Ili možda nekog. Do eksperata, pretplaćenih teveanalitičara.

Elem, da ne udavim uvođenjem, prije svega nije mi jasna ona profesionalna crnogorska, prostorno teroristička, sa elementima drugostranosti, draže mi ovo prevedeno, posebice elementima atentatorskih, glede Mila namjera. Pa mi nije jasno ko je autor teksta koji izgovori mlađahni trenutačno na mjestu premijera. Marketinški tim ili mladi gospodin osobno. Sa naglaskom na sve i svašta što će se događati, a što pučanstvo treba očekivati i ne iznenaditi se. Još mi svašta nije jasno. Profesionalci i profesionalnost posebno. Evo samo probrano.

U ovoj novoj fazi predaje oružja, a nije naglašeno – ljudi, neće vam trebati, neće se više snimati filmovi tipa Sutjeska, ili Neretva, a ako i budu, biće dobri honorari statistima, nećete morati svoju opremu koristiti, koji to građanin i kojim putem šeta, pa naiđe na arsenal. Koji su profesionalci sklonili. Nešto nije da valja ili sa građaninom ili sa profesionalcima. Kao što mi nije jasno kako se, baš na određenom mjestu i takvom trenutku „nacrtala“ garaža, sa ukradenim kolima i punim gepekom. Lažna dojava o bombi, opet na „pravom“ mjestu i u takvom trenutku. A najmanje su mi jasne „građani moraju znati“ vijesti oko svega toga.

Moja elementarna drugostranost posebice se pita jesam li udaren više nego što mislim, ako čujem još na pelene vonjajućeg mlađahnog Nebojšu, ubrzanim kursom policijski profesionaliziranog, kao da mu je mentor bio rahmetli Dolanc, kako izokola govori da se Vučiću i kao premijeru i kao najprivatnijoj privatnoj osobi više zla može nanijeti ako mu se namjere na brata, a ne na njega. Nisam skont’o iz kojeg je to jeftinog holivudskog krimića. Kao što nisam skont’o iz kojeg je, još jeftinijeg filma igra sa Amerima, a u umjetničkom ostvarenju Jovičevićkinih sagovornika, veselog Vulina, umjerenijeg Savića i nadasve gospođe kojoj zaboravih ime, nešto je u nadležnom ministarstvu, sa vrhunski profesionalnim treptanjem sređenim očnim okolišem, i uz gledanje filma profesionalno osposobljenom čitanjem „X 100“ romana. Baš bi moja drugostrana ljubopitljivost htjela biti nekako zadovoljena.