SERVIRANJE

Servirana (podastrta, poslužena, iznesena na sto u vidu ekrana, početa (!?) igra kao ona na stolu ili na ledini) mi je nedavno oglasna poruka, pozivnica Eparhije raško-prizrenske i kosovo-metohijske, k'o biva da zveknem esemes na neki broj, pod firmom jedan sms za jedan obrok za gladne na Kosovu. A malo malo potom vijest o »tuči« u Eparhiji i nekakvim nekretninama nadležnog vladike u dobrim kolima. Pa sam samo u bradu skres'o kako što bi rekli nije politički korektno, al' je zato licemjerno i nadasve degutantno.

Neki dan sam Uslužen prelijepom jednom pjesmicom, kojom Crkva pozdravlja prvačiće. Pjesmicom o ljubavi prema azbuci, njivi, crkvi, domovini i svemu što je za voljeti, uz neizbježno obraćanje Bogu. Tekst izvrstan, nije bilo greške kao uzmimo na primjer – ali učiteljice, Vuk je Drašković, a Radovan je Karadžić. Muzika (glazba) još bolja, izvedba … Tu sam malo zastao i opet samo promrmosio kako bi bilo dobro da je sve snimljeno na Trgu Slobode a u izvedbi dječjih horova građana manjinaca i lalakanje onih konfesijama nepripadajućim i ateista sa agnosticima. Još sam na to, nekako za svoju dušu, provrtio po glavi republički Ustav koji ne tretira faktičkog prestolonasljednika, ali se zato ne snalazi sa međunarodnopravno verifikovanim na svakakve načine dostignutih, recimo to jezikom alfabeta, fakticiteta. Usput naletivši na vriškinom namirisanog novog glavnog policajca a starog Dačića, u gostima i RS. I još sam provrtio neke razne zakone koji tretiraju na Servise i druge uslužne djelatnosti.

Tako sam dogurao do utorka, 09.09., možda baš negdje oko 09,00 sati. Dan prije, dan kasnije, sat više sat manje, faktički nema nikakve veze. Na Početnim udarcem, u Servisovom jutarnjem, plasiran najnoviji spot državne vojske. Koja se, nisam nešto siguran, zove Vojska Srbije. Uz razgovor sa generalom zaduženim za obrazovanje budućih oficira. Na spotu sve što bi moglo biti zanimljivo kandidatima za više vojne škole, ali i svim drugim građanima koji su vlasnici. I koji kao takvi poklanjaju povjerenje, uglavnom i pretplatu svom Servisu. Spot, što je valjda običaj svih boljih viših škola, završava promocijom novih oficira uz neizbježno bacanje kapa. I što je, jednako tako valjda, ovdje fakticitet, netom pred bacanje kapa spuštanjem na jedno koljeno uz po svim pravilima krštenje.

Provrtih ponovo pomenuti Ustav i neke mu izvedenice. Ne izdržah. Ne može samo mrmošenje, ne može samo sebi i za sebe u bradu. Dobro Serviranje zaslužuje odgovarajući bakšiš – jebo mater ako je meni ovdje išta jasno.