Šta ćemo sad

Ali tu još uvijek nema valjanog odgovora, šta god zli jezici jezikali da bi li jezikali. Pa je zato sad navalilo da odgovori na šta je koliko-toliko moguće odgovoriti, ko bi mogao ili ko će raditi konkretne neke poslove. Narod je, doduše, sad što se toga tiče miran, on je svoje rekao ubacujući u kutije, pa sad neka glavu razbijaju iz kutija izvađeni, sad je to k’o biva njihov problem. Narodu ostaje da što kažu „u godinama koje su pred nama“ laje na mjesec, može i na zvijezde, ali je najbolje po kafanama, na pijacama, u prevoznim sredstvima, na privatnim sjedeljkama i drugim prigodnim i podobnim mjestima. Narodni eksperti će ozbiljnu priču nastaviti u sredstvima javnog informiranja i komuniciranja, elektronskim posebice, u okviru različitih pristojno podržanih i poparenih projekata.

Dok se sada prebrojava i prekontava svaka na pamet padajuća kombinacija oko raznih većina i manjina, mene probudi neka potpuno van pameti i na nemjestu računica. Bacih kao oko na rezultate glasovanja i prvo što izračunah da ne mogu izračunati nijedan izbor koji je napravila većina. Sve što je izabrano izabraše manjine. Pa ako i prihvatim da je recimo moguće napraviti posjelu na političkom placu, a nalijevo, desno, ili ono kako god da jeste ni v rit ni mimo koje zovu centar, ne vidim nigdje ništa osim sa desne strane. A opet sa te desne strane, kad je pogledam frontalno, da ima i lijevo i desno, lijevo neka bude ono što je devedesetih bila opozicija režimu, a desno ono što je bio režim, uvažavajući zadržana imena jednako kao povremena svraćanja kod matičara, ispada da je, da ne pretjeram, skoro pa mrtva trka. Važeće je glasovalo, kako piše, 3.739.317 glasova, od čega je 1.858.496 pripalo lijevoj strani desnog, a 1.880.831 njegovoj desnoj strani. Deputatski gledano, iz trenutačne pozicije uzmimo na primjer gospođe Slavice, lijevo bi sjedilo 117 duša, a desno 133 faktički nešto malo desnijih. Meni to nekako zanimljivo. Pogotovo što me je rečena računica probudila baš na Spasovdan, koji kontam kao jednu od pravoslavnih slava. Kao što sam konto Nikolu ili Lazarevu subotu, koje su se slavile u mojoj familiji, ili mnoštvo drugih na koje idem prijateljima. Ali još uvijek, tvrda glava šta li, iz takvog je zemljopisa, ne mogu skontati otkud gradu pravoslavna slava. Kad je grad u, što kažu, laičkoj državi, dakle i sam valjda laički. Otkud Litija kroz grad sa sve svilom i kadifom, zlatom i srmom, a uz prisustvo i gradonačelnika i republičkog NJKV prestolonasljednika. I još neke vlastele. A opet, možda sve skupa i ima veze sa računicom koja me probudi…