Prvo da se spominamo nesretne diplomatije (diplomacije). Kako kažu izumrli stari Grci, to bi trebala biti pravila, načela i djelatnosti vlade u području međunarodne politike, ali je i umijeće vođenja vanjske politike. Koje nemre proći, pa i kad imaš jaku oružanu silu, bez vještog taktiziranja, lukavstva, prepredenosti, nejljepše rečeno bez lisičenja.
Pa je eto onda narafski diplomata, može i diplomatkinja, lukavac, prepredenjak, spretan i promišljen čovjek, „lisac“, „lisica“. A otud, također narafski, diplomatizirati je, da ne davim, lisičiti. I tako stigosmo do evo tek protutnjalog ponedeljka. Mediji kažu, izgleda može im se vjerovati, bila je i slika, da se u skladu sa izrekom „Niko nema što Srbin imade, Srbin ima Hrvata za brata“, dobro idimo na sestru, u ponedeljak u ove krajeve dopeljala PDPV i ministrica vanjskih poslova Hrvatske, gospođa Vesna Pusić. Na razgovor sa ovdašnjim joj kolegama, PPTVom i nadležnim ministrom, te pogdjekojom novinarkom. I tako, tema temu vuče, glede tužbi i protivtužbi, da današnje srbijanske i hrvatske vlasti (misli se na one koje navodno narod natječajima povremeno zapošljava u državnim institucijama i pristojno plaća) nisu odgovorne za ratne zločine, nego će biti da su odgovorne ondašnje. Ovdje valja obratiti pažnju na to da nije riječ o krivici, vengo o odgovornosti. Na pomen terećenja, uz upetljavanje ovdašnjeg, tamošnji nisu pominjani, PPTVa i trenutačnog predsjednika države, premijer se izvukao, ministrica je Pusić rekla „Mislim da smo teretili u prvom redu Slobodana Miloševića… i Vojislava Šešelja“. Usput je ministrica, glede Nikolića istakla da „nije bio na nekom odlučujućem mjestu“. A ja sam se onda dohvatio biografija pomenutih umjetnika, uz dodatak spominanja na makar one u Mostaru koje su, ako narod nije izmišljao, nazivali šešeljevcima. Za premijera nemam šta, samo je portparolirao za Miloševića. Doduše, šta reći i za drugu dvojicu. Predsjednik je samo bio osnivač SRSa, Šešeljev potpredsjednik i potom mu zamjenik. Te je malo, po sopstvenoj izjavi, za rata svraćao i u Hrvatsku. PPTV je, jer je kratko bio na Palama '92 na '93, zahvaljujući zaslugama najviše poznat kao gensek SRSa. I nešto malo su se igrali, moralo se od nečeg i živjeti, izradom majica sa Vojinim likom i djelom. Na koncu konca, svakako je prvo od maja do septembra osme, vremenske prilike, došlo do naglog prosvjetljenja, a onda lagano do ovovjekovne dvanaeste do potpuno jasne slike.
E, da. Čo sa tika tužbe i protivtužbe i to još za genocid, da o njihovoj utemeljenosti ne razglabam, posebice ove druge kod koje se ne zna ko tuži, da li vascijeli srpski narod ili samo Srbija, u koju hrvatske snage nisu ulazile, već su sjebale svoje građane, mene su oduševile ministricine riječi „… to je posao suda, to je posao vezan sa prošlost“ … „Što god se dogodilo na samom sudu (ICJ) bit će stavljanje ad acta jedne faze i jedne teme“. Složio se i PPTV. Ima nas brat bratu nekoliko miliona koji smo prošlost i koji smo za ad acta. Šta onda reći, a ne zaharlaisati i poslati u budućnost, novim Orjent ekspresom.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
