Ja sam dakle svoje dočekao. Ne samo novu godinu, veći imendan i rođendan, u krajnjoj liniji i sopstveni Božić, ako se računa da sam i ja Njegovo dijete. Počeo sam, na prijedlog mlađeg djeteta – polako, ne žuri, trošiti šezdeset treću. Sa ostatkom od skoro sedam milijardi a pojedinačno valjda je slično. Globusno, vala, nije da kaže ko god kaže. Globusna je Nova zanimljiva da zanimljivija ne može biti. I mogla bi biti brža i bogatija događajima od kompletnog prethodnog stogodišta. Ali neće. Biće samo brža. Jer grize kriza.
Ovih dana, nakon što mi je prije toga i moj drug Aco, kao sa apotekarske vage, poslao ono malo Marxa – vlasnici kapitala i biznisa će kod radnika podsticati i stimulirati potrebu da kupuju njihovu skupu robu: stanove, kuće i tehnologiju, obvezujući ih pri tom da ulaze u skupe hipotekarne kredite do nivoa neizdrživosti. I na kraju ti neplaćeni dugovi će izazvati bankrot banaka, koje će morati biti nacionalizirane, pa će država onda krenuti putem koji vodi u komunizam…, vidim da su ga se, mislim Marksa, dočepali razni i pod razno ljudi i sa ovih i sa još nekih prostora. Navodno se recimo u Londri ne može do Kapitala baš nikako. I k’o biva globusna kriza prijeti grizom kapitalizmu, naročito onom koji slobodnjačkim nazivaju. Još gore. Tiho se govori da bi mogao na se opet, tu i tamo pojavi se više greškom koji znak navoda, komunizam iliti realni socijalizam. Što većina sa bijelim svijetom na čelu hoće reći totalitarizam.
A zapravo ništa od svega toga ne stoji. Jer, to što nema Kapitala u knjižarama ili na tezgama raznih bulevara i zelenih venaca zanimljivo može biti, još i eventualno, samo ekspertima koji su to zahvaljujući općem žutilu i školovanju u kafanskobermudskim trouglovima. Pomenuti Marx je još debelo daleko od svega na globusu, osim od Acinih zajebancija. Blizu je samo odgovarajuća tranzicija svega i svačega, e da bi se održala s jedne strane lova, s druge strane uslovni refleks. Da ne kažem defekt.
Uzmimo na primjer tri velike i značajne, uticajne krajine.
U onoj zapadnoj samo što nije poduzetnik – novoizabranik položio zakletvu. Čim je položi eto svijetu sreće, zdravlja i blagostanja. Bar sa te strane. Naročito Amerima, koji su većoduševljeni mogućnošću da sopstvenim snagama i parama, uz podršku predsjednika, sačuvaju blistavi svoj status najamnih radnika, proletera. A tek kad se novopečeni ujedinitelj one dvije francuski obrađene polutke iste partije razbaca po svijetu…
U istočnoj sve po planu. Lukavo ili mudro, sve je jedno, pomalo prolazi, što ti je dobra stara škola a u novim uvjetima, sve što treba proći. Mijenjaju se, kako je to valjda tamo običaj, pravila igre. Koja nije bila lijepa, kako je to tamo također valjda običaj, ranije mijenjati. Pa će glavni hazjajin moći zajašiti na jedno dobrih dvanaest godina. I neće samo tamo zajahivati.
U ovoj ovdje krajini i krizno je i grizno odavno. Sa globusom ili bez njega. A i premijer je jedan smiren čovjek, sa energičnim predsjednikom na čelu. Baš pažljivo zna objasniti sve što treba, pa i ono što se objasniti ne može nikako. I ulicu i otkaze. Naročito ulicu koja to i nije bila ni 96/97. a ni dvijehiljadite.
A što se Kontinenta tiče, to bumo još vidli.
‘Ajd’ u zdravlje i nek je sa srećom.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
