Spremao sam se, majke mi, da doprinesem popularizaciji gospodina Borisa Tadića. I kao čovjeka i kao predsjednika. Zato jer je i slikom i prilikom, u više navrata pokazao da su u ovoj ovdje zemlji, u kojoj sam trenutačno prizemljen, svi bez izuzetka građani jednaki pred zakonom. Posebno izjavom da će poštovati odluku suda. Il’ će calnut il’ će u Padinjak.
Navodno će, nisam upratio, calnut četrdeset tisuća dinara. U hiljadama. Spremao sam se da nahvalim medije. Loža je loža, djeca i mladi nisu mogli baš dobro vidjeti ni čaše, a ni o kojem je šampanjcu bila riječ. Koji su sve fino uslikali i taman onoliko koliko treba puta, neoplaćeno oglašavanje, emitovali. Spremao sam se eto da učinim gospodinu Tadiću, bez obzira, u opisu poslova mu nije upisano kao zadaća, je li na tekmi bio privatno ili kao predsjednik. Ali me zajebaše Milorad Pupovac i današnji (17.12) Danas koji je s njim razgovarao. Iz kojeg sam razgovora saznao za oštru izjavu Srpskog narodnog vijeća, „povodom istupa hrvatske vlade pred Međunarodnim sudom pravde, upućenu – Mesiću, Bebiću, Kosorici, Tadiću i ambasadorima SAD, EU i Ruske Federacije. Ne kužim što ovoj posljednjoj trojki, kao što ne kontam zašto nije upućena i na adresu u vlasti pozicioniranih saborskih zastupnika iz SDSS-a, kao i potpredsjedniku hrvatske vlade za regionalni razvoj, obnovu i povratak, Slobi Uzelcu. Doduše, preveselo bi bilo – Pismo SNV-a upućeno SDSS-u. Još je svašta u rečenom razgovoru, a pod naslovom „Duboko poremećeni odnosi Beograda i Zagreba“, napričao Milorad Pupovac. U ulozi iz koje je pričao. Te sam morao zatamburati po internetu.
U Pupovčevoj političkoj biografiji ima – osnivač i predsjednik Samostalne srpske stranke, potpredsjednik SDSS-a od osnivanja 1997. godine, osnivač i predsjednik Srpskog demokratskog foruma (da ja znam nije više), zastupnik u Zastupničkom domu Hrvatskog sabora od 1995. do 1999. godine, zastupnik SDSS-a u Hrvatskom saboru od 2003. do 2007. godine (da ja znam i dan danji). Neko je zaboravio napisati – osnivač i predsjednik LSDija Hrvatske, osnivač, u pokušaju, Demokratskog ili Demokratskog opozicionog foruma, nisam siguran, otišao sam nakon dvosatne svađe oko imena. Ima još zaboravljenog. Čega nema, ili se ne mogu sjetiti, u biografiji Slobe Uzelca. Kod njega zato ima malo finog maltera, preko onog „družićastog“, po kojem ispada, što bi moja rahmetli majka rekla, revolucionaran ko Lenjin u oktobru.
Internetirao sam, ne odolih, lijep ko kad je lijep – Sporazum između HDZ-a i SDSS-a o suradnji u vladi RH i Hrvatskom saboru, potpisan u Zagrebu, 10. siječnja 2008. Kojim se „obavezuju na sastavljanje Vlade Republike Hrvatske na temelju zajedničke odgovornosti za njezin sastav, njezinu politiku i djelovanje, kao i na suradnju u Hrvatskom saboru… obavezuju na sastavljanje Vlade, formiranje njezine politike i djelovanje u svrhu jačanja demokratskih vrijednosti i demokratskih institucija… jačanju ljudskih i manjinskih prava, stvaranja povoljnih uvjeta za povratak izbjeglica … obavezuju se na politiku pouzdanog koalicijskog partnerstva“.
Ma može sve. Ali nemojte me još i zajebavati.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
