I obično nema nekog reda. Skače se sa jedne na drugu. Mislim temu. A mart je baš pravo bio bogat svim i svačim. Skoro da nema teme koja ne bi bila tema. Samo što pomenuh rekonstrukciju, upetlja se jedan moj drug da mi k’o biva prvo to definira, kako bi mogli dalje a glede vlade, pa i šire. Pa je prvo od konstrukcije. Kao po redu. Da su to smislili besposleni Latini, da hoće reći sastavljanje, izrađivanje, slaganje, smišljanje, naročito izmišljanje, planiranje, građenje…

Da može i ustrojstvo, sastav postavljanje, međusobni raspoređaj kakvih dijelova… I još kao samovoljno, iskrivljeno tumačenje nekog teksta, izjave itt., izmišljotina, „namještaljka“… I naravno, shodno tome, da je rekonstrukcija, temeljito preustrojstvo, uspostava nečeg što je prije postojalo, uspostava nečeg na novim principima, ponovna izgradnja, prepravljanje, pregrađivanje, obnova, reorganizacija, reorganizirati sasvim nanovo, ponovo uspostaviti, ponovo izraditi, može i postupak koji se umjetno izvodi, po mogućstvu u istim okolnostima kakve su bile pri nekom zločinstvu…

Gledao sam dva puta ono skidanje koje radi Riha. U jednom je skidala onog možda mog rođaka iz Slivalja. Koji se sjetio svega čega je htio, a ja sam opet i još nečeg. Od dopisništva, preko „Rada“ i Špiljaka, do Garde i Giške i Belog. I još par stvari. Pa sam valjda zato tri noći gledao i slušao Šešelja i tižitelje. Naročito ono oko komunističkih pizdarija. Pa sam umal pomislio da sam ja bio univerzitetski partijski funkcioner, da je mene Miljuš pretekao rejtinga što se tiče, da sam ja polemizirao sa Fuadom Muhićem… I da sam ja organizirao dobrovoljce recimo za Mostar, a pod komandu Perišićevu, da zaštite ko zaštitu nije ni tražio…

Datumi su u ovom mjesecu zanimljivi. Dan borbe protiv petoktake, ubistvo premijera, dan državnosti… Kad je ono Jozo na Ahiret preselio, prvo je bilo „svi smo mi Tito“, bilo je „od Vardara, pa do Triglava“, još je svašta bilo kako bi se nešto ušićarilo. Pa je došlo vrijeme da se šićari količinom pljuvačke po Jozi. Šićar je šićar, jebiga. I s malim nekim brojčanim razlikama, isti je svijet šićario. Sada je, evo je osam godina, došlo vrijeme nesretnog Đinđića. Može se šta šta ušićariti. Neko više, neko manje. Neko rezidencijalni objekat, neko političke poene, neko posebnu medijsku pažnju, neko možda i koji dinar. Da je kojom srećom Đinđić živ, a uz pretpostavku rečenog, jebali bi mu sve zbog kulta ličnosti. Pa makar on sam sebi ne pripisivao što mu pripisuju. Do misli o bacanju kamena, stare k’o Biblija. Čuo sam da je svojevremeno Šešelj navodno sanjao osam godina zatvora. Zanimljiva brojka. Osam godina od ubistva Đinđića žesti se potraga za političkom pozadinom. Pa je svim sredstvima sa jedne strane krenulo na Koštunicu. Trenutačno ni u tuzemstvu, ni u inotemstvu nema niko pogodniji. Za demokratsku medijsku harangu. A još ga nije ni pritvorilo. Jer su najveći argumenti lični doživljaji. Sa druge strane ima peticija protiv toga. Potpisali i neki meni dragi ljudi. Ja jok. Jesam protiv i te harange, ali ni na papir ne bih sa svakim.

Ima još i Ćirilica kontra rialitija koji štete zdravlju mladeži. Nabavlja se i jod protiv radijacije. Ja pijem Skibinu orahovicu. Partizan je nakant’o Zvezdu. Mladac za susjednim poslom bi o ženama. Rekoh kako ti je stara Tadiću još države u regionu nisu isto što i Kanada. Ovdje nije a tamo jeste rasejanje… Eto sad vi…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari