Predsjednik Tomislav Nikolić zato što mu tako nalaže trenutačni posao, u društvu vojnih dužnosnika, prvog ministra, iliti prvog narodnog sluge u Vladi Srbije, još nekih od narodnih sluga, kao i kako se to voli reći visokih državnih zvaničnika, onih radi kojih kad se vozikaju okolo, policija sklanja njihovog poslodavca, narod, da bi kao rahat i brzo prošli gdje su pošli, prisustvovao je obilježavanju Dana Vojske Srbije. U Užicu, a na Trgu partizana. I progovorio poneku. A ja se uhvatih ko na fašu.


Tisak kaže da je između ostalog rekao kako je „naša armija uvek bila slobodarska i rodoljubiva“ … „da je NATO bombardovanje necivilizacijski presedan 'za vjeki vjekov' i nešto čega bi se postideli i 'varvarski narodi iz prethrišćanskog perioda'“ … „Opravdano očekujemo da Srbija stane na noge uz naknadu štete načinjene nepravdom“ … „Danas nam je zadatak da se rađamo i živimo u miru, a ne da ratujemo i umiremo, i nikad više zbog tuđih svađa“ … „Opravdanje za bombardovanje jedne suverene zemlje, članice UN, i ubijanje njene dece i uništavanje bogatstva koje su stvorili njeni građani našli su u sprečavanju potencijalnog stradanja. Bolje da nisu izmišljali nikakav razlog pošto ga nije ni bilo. Ili je bolje da priznaju da je razlog stvaranje albanske države na teritoriji Srbije“ … Suglasio bih se ja sa gospodinom Nikolićem, ali neće on sa mnom. Napomena – dotični gospodin bio je nekad davno član one Partije, angažiran omladinac, da bi kasnije osnovao jednu, a potom sa gospodinom Šešeljem i njegovim Četničkim pokretom drugu, SRS, a na kraju kao slobodni radikal i SNS. Usput sam pokupio da je načelnik generalštaba stekao čin potporučnika osamdeset četvrte, a da je ministar odbrane pohađao i Centar visokih vojnih škola „Maršal Tito“. Dakle sve go „naš najbolji kadar“.

E sad oko onog izrečenog. Da li „naša armija“ a u glavi gospodina Nikolića ima neki kontinuitet, ili je njegova „naša“ uz izuzeće brat bratu jedno sedamdeset, posebice problematičnih četrdeset godina. Da li se u njegovu „našu armiju“ ubrajaju i paravojne jedinice u proteklom ratu, čije su pripadnike u mom kraju svi građani bez izuzetka, nazivali „šešeljevcima“… NATO je i mene bombardirao, bio sam ovdje, ali da li je ono što se meni, više drugima a mojima prethodno događalo, uz pride snajpersku i drugu vatru, bio civilizacijski čin. Da li je ili nije bilo razloga, ako je bilo koji je bio, ako nije dejtonatorski. Zbog kojih su razloga, kojih „tuđih svađa“ „šešeljevci“ gospodina Nikolića i u mom kraju ratovali. Otkud mu ideja da su samo tzv. pagani barbari, da ko biva njegovi hrišćani i drugi kršćani, ili sa nekim trećim itd. znakom nisu… Da li opravdano mogu očekivati od gospodina Nikolića da nekako i ja stanem na noge…

Sve može, ali još da me, i to upotrebom institucije neko zajebava, ne može.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari