„Od kada me nikada nije bilo“ u protekla tri tjedna (nedelja, sedmica, hefta, tižden…), ništa se novo nije događalo. A što se nije događalo ili dogodilo u proteklih brat bratu deset tisuća (hiljada, tauzena, keka, tisuc..) godina. Pa sam prelomio.

Nikako preko koljena. Nisam landohanio, već sam, minimalno riskirajući, pretpostavljajući da će tako, ništa novo, biti, angažirao nekoliko najpoznatijih i najuglednijih istražitelja javnog mnijenja, narafski zahvaljujući kreditima koje kod njih imam. Ne, nisam ih nikada korumpirao, nemam ja tih para. Tek neka sića, pa ide pod mito, ali se isplatilo. L&M, istraživanje je pokazalo da su mi šanse za pobjedu na „referendumu“ koji slijedi, ne na travnatim, april počinje „varalicama“, ili samo ja nisam čuo da neko viče travanjinji, na aprilskim dakle znači izborima, do sada neviđene. Ako je, a jeste, vjerovati javnom mnijenju, mišljenju svekolikog puka, ne gine mi jedno sedamdeset posto glasova, koliko ih se da se na biralištima pojavi.

Koristeći, bez zloupotrebe, pravo da biram i da me izaberu, pravo na partiju, stranka mi je nekako šalterska, kao na birou za nezaposlene, na partiju sa etničkim predznakom, u mom slučaju apsolutne manjine, ulazim u predizbornu kampanju kao inokosni kandidat, uz slogan „Ljudsko biće – Ivan Džidić“. Ovo „Ljudsko biće“, provjerljivo je uvidom u rezultate zadnjeg popisa stanovništva, a pod „etnička pripadnost“. Što hoće reći kako mogu proći i kao „jedan ljud, jedna partija“. Ako se kojim slučajem nađe još neko sličnih ili istih etnički idejnih, nikako ideoloških opredjeljenja, voljan sam ući u koaliciju pod već rečenim sloganom, ali u jednoj koloni. Jer ja već ima onih sedamdeset posto. I jer ću koristiti svoju i samo svoju računicu. Koliki procenat glasova, čuj koliki, sedamdeset posto, toliko odgovarajućih mu mjesta u Skupštini. Koju ću konstituirati čim nakupim, a neće mi biti problem, moji kriteriji i moj ukus, već je sad jasno apsolutnu parlamentarnu većinu. Uz pozitivnim civilizacijskim postignućima i više – manje jednako tako pozitivnim međunacionalnim (čitati međudržavnim, nikako međunarodnim u smislu etničkim) pravnim i drugim aktima, odgovarajući i sastav i strukturu poslanika zastupnika. Možda malkice u korist učešća pametnijeg, bržemislećeg, u svakom slučaju suosjećajnijeg, ljepšeg i nježnijeg dijela društva.

Ono što me sad, prije svega čeka, jeste angažiranje najuglednije i najuspješnije savjetodavne, glede kampanja agencije, iz jedne egzotične zemlje, koju s obzirom na nikakve mi finansijske mogućnosti ne mogu platiti, ali koja će zahvaljujući mi porodičnoobiteljskim vezama ziher pristati obaviti sve što je potrebito. Iako ja već imam gotove sve programe i planove, složene u neopterećujući i ciljnoj mi grupi – cjelokupnom biračkom tijelu potpuno jasnih i prihvatljivih tačaka.

Prije svega, a nakon pobjede na izborima, odlučit ću … „Neka sada toga tu“. Otom – potom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari