U čemu je problem

Nekako mi žao ovog Mlađahnog, vidjeh neki dan da ga izjeda nehuroza.

Teško je podnio pitanje oko samozaljubljenog Gazde srpskog dijela Kosova, vlasnika i komandanta Srba na Kosovu i video revolucionarnog obraćanja tog svog grmalja.

Pa „neka toga sada tu“. Svratio bih malo do Europe.

Jer bi onaj neki sastanak te Europe, sa balkanskom elitom. Uglavnom o europskim vrijednostima, kojih su nosioci, ne griješim valjda, svi koji su trenutačno njen dio. Za razliku od ovih koji su joj samo u zemljopisu.

Progovorilo se tu posebice o mogućem zvaničnom, pravno formalnom uključivanju. Hoće reći i o kandidiranju nekandidiranih. Kao čim čim prije, tim tim bolje.

Neodoljiva je želja za raspršivanjem sjemena vrijednosti na što širi prostor. Ali uz obvezatno ono ne’š ti meni vrijednosti, bez ozbiljnosti.

Jedan od nosilaca vrijednosti, Bugarska, odmah je stavio veto glede Makedonije, koja je sad Sjeverna, koji će veto skinuti čim Makedonci, ti Sjeverni, o južnima kojih valjda ima, ni mukaet, urade izmjene Ustava prema uputstvima, koja već spremna ima Bugarska. Kao provjereni nosilac. A zapravo se odavno zna kako zvanični podaci o broju stanovnika u Makedoniji, dobro Sjevernoj, lažu.

Kažu kako u Makedoniji živi oko milion i osamsto hiljada ljudi. Iz ko zna kojih razloga prešućujući da je to najnapućeniji prostor. Kad se skupe svi vrijedni podaci.

Ima milion i nešto Makedonaca, za one koji ih priznaju, oko dva miliona Bugara, jedno milion Albanaca, nešto manje od milion Grka, a nešto više od milion Srba.

Ko hoće neka sabere, možda je bolje zbroji, jer ni zbrojovkama se nebi moglo svesti na zvanične makedonske podatke.

Na jezike da ne širim. Svi govore ili bugarski sa govornom manom, ili srpski sa tom manom, ili šta ja znam koji, samo ne makedonski.

Dok se te vrijednosti ne riješe, ništa od kandidature.

Moj prijedlog je novo i konačno ime – Sjeverozapadna-jugoistočna Makedonija. Elem, progovoreno je malo i o BiH-u.

Nešto o podijeljenosti, ili nedovoljne podijeljenosti, nesređenosti, nefunkcionalnosti, o dejtoniranju i nedejtoniranju, ili dodacima i pariziranju.

Suma sumarum, sjeme vrijednosti slabo se prima na tom zemljištu.

Po svemu sudeći problem je u zađubrenosti neodgovarajućim đubrivom.

Progovori li se tu nešto i o kandidaturi Ukrajine i Moldavije, ili je nakon toga, šta mi se pobrkalo ne znam, ali na koncu konca, neka ove ranije pomenute malo sačekaju, ovim drugim je baš frka, pa su po kratkom postupku, valjda i tu ima neki prijeki sud i prosudba, umalo ne rekoh presuda, njima svečano uručene kandidature.

Nakon čega se ubrzo oglasila i mlađahna Ursula, ne znam vidim li dobro, ali meni na momente pristojno i zgodno izgleda, a ni biografija joj nije nezanimljiva, upozoravajući posebice Ukrajince, kako možda prije svega moraju riješiti jedno od gorućih pitanja, pitanje korupcije.

Ako sam pravilno shvatio, to sa što bi Francek rekao pogibelji, rušenjem, izbjeglicama, jadom i čemerom kakav nosi svaki rat, ne bi trebala biti posebna smetnja.

Korupcija je vrijednost ruskog i njemu sličnog kapitalizma.

Kako god meni evo pade na pamet rješenje za BiH.

Valja nekako, ne bi bilo teško, nagovoriti Hrvatsku i Srbiju, a iznutra Alijinog malog Bakira, da zakurlaju kao prije trideset godina, da neko vikne ožeži, da krene, za razliku od Ukrajine, u koju stiže sa druge strane, ruska pomoć u oružju i u njihovim vrijednostima, bar nekom dijelu.

Jedan dio može i NATO podmiriti, pa se može primijeniti prijeki sud kandidature. Šta fali…