Upeklo

Na upozorenja metereologa i opsadu Hitne i Urgentnog, javljaju se i liječnici, najviše glede srčanih i plućnih bolesnika.

Tu i tamo i ovi koji se bave kostima i između zglobovima, mišićima itsl, jedino nisam čuo one koji se bave mentalnim zdravljem, odgovarajućim problemima koji iz njega izbijaju.

Možda se sad neko javi, ali računam da će ignorirati pojedinačne slučajeve.

Uzmimo na primjer moje patologijsko stanje, koje se ne mijenja već nekih, neka bude pet i po decenija.

Nedavno su Ameri sankcionirali veselog mamlaza od Vulina i, Boga mi svašta mu nabrojali.

Neizbiježni eksperti analitičari, odmah su krenuli tumačiti i predviđati moguće posljedice.

Uz napomeno kako je to baš nezgodan pritisak na Mlađahnog iliti državu, ima ih koji tvrde i na narod, ne usuđujem se pogađati na koji i kakav narod, nije ni bitno, mene zanima samo ovo pritisak.

Taj pritisak tema je i na unutrašnjem planu, kad se misli na onaj trenutačne vlastele na sve moguće slobode.

Sve u svemu, odjednom pritisak mijenja predznake kako mijenjaju digrisevi i oluje. A umiješao se i amerikanski ambasador svojim komentarom, što bi ga u zemlji koje se sjećam, u tri dana spakiralo i vratilo kući.

E da, jedan analitičar nazvao je Vulina drugom.

Na šta mi se pažnja skrenula na urenicu jenog nedeljnika, koja je gostujući na jednoj televiziji usvrdila, kako su Njemačka (valjta tzv. Istočna) i Češka (pretpostavljam Čehoslovačka) bile pod komunizmom, a onda se oslobodile.

Što mi je šlagvortiralo sjećanje na veselog gospodina Živkovića, nekad predsjednika ovdašnje vlade, koji je vaktile izjavio kako je SPS na vlasti od 1945.

Jučer, četvrtak, učinilo mi se ugodan dan, a onda naiđoh na dio prenosa iz Skupštine, pa na dio prenosa najnovijeg Anketnog odbora.

Neka će promjena vremena, promrsih sam sebi u bradu.

Jutros vidim, oni koji su „ima neko ko je za to zadužen“, prijete crvenom i narančastom farbom na zemljopisu.

Kažu, predveče i noćas će, a izgleda i sutra kiša, vjetrina, grmljavina, grad i šta već uz to ide.

Ako je za utjehu, vikend je, vrijeme je za odmor svima. Možda nije šetaćima, protesvujućim protiv nasilja, ali i opozicionarima, kako bi se pripremili za nove radne pobjede u međusobnim sukobima, a i unutar svoje nepokolebljivosti i jedinstva, na polzu pučanstva.

Posebice ako poslušaju savjet o korištenju iskustva iz devedesetih i dvijehiljadite. Nedostaje mi moj drug Fljuf i njegovo mi – kaj si ti normalan…

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.