VAKAT JE

Balegu se baš trudim izbjeći ovih dana, ali me umal’ ne uvali jedan još na pelene vonjajući mladac. Da nisam jednom nogom već dobrano prema Ahiretu, prestravilo bi me ono što dolazi kad takvi uskoro dobiju kako kažu „puni legitimitet“. Bez treptaja, sređen i zalizan, sa dobro probranim okularima na nosu, ledene face, reče mladac da ko ne bude dao glas njegovom šefu, dao je glas drugom negativcu, kojeg finansira treći. I eto, mladac mi, njemu nepoznatom, na neviđeno ali uredno prihefta žutu etiketu na čelo. Udahnuh duboko, savjet liječnika, i svratih u prvu musafirhanu na antidepresiv sa četiri kocke leda, kavu i cigaru, za sve pare. I taman sam, nakon što se lijepo namirih, pomislio da sam stvar sa balegom odložio, naleti novi mladac, pa još jedan, i još, na pelene, isto, a u društvu mahlukatskog savjeta frustriranih, neostvarenih staraca. Ne odolih, uvalih se. Nadam se s mjerom jer je za početak. Tek podsjećanja radi.

– … Razlog tragediji je politika vladajućih nacionalističkih stranaka – političkih terorističkih organizacija i njihovih instruktora i centara i izvan BiH…(pismo od 17.05.1992.); … Potrebno je, ODMAH, Bosnu i Hercegovinu staviti pod protektorat OUN, uvesti moratorijum na sve političke stranke i izvršiti potpunu demilitarizaciju… (pismo od 17.05.1992., zahtjev glede protektorata 21.03.1992.); … Da je međunarodna zajednica htjela, ona je mogla da uspostavi protektorat. … Uostalom, potpuno je neprihvatljivo, i moralno, i pravno i politički, dozvoliti onima koji su proizvođači tragedije, učestvovanje u njenom zaustavljanju… (NIN, 26.11.1993); … Uzmimo na primjer Sonja Đurić … (Dnevnik RTB, odmah nakon Dejtona): „Stvorena je dakle nova srpska država, koja je za sada vezana Ustavom za drugu državu. Međutim, to stanje ne treba posmatrati kao konačno, već kao fazu u procesu, u nizu koji vodi, nadamo se, ka pozitivnim mogućnostima budućnosti“… (Odgovor, 12.12.1995.); … Kazala je (B. Plavšić) da se mora učiniti sve da na ovim izborima pobjede nacionalne stranke, jer nije se valjda ovaj rat džaba vodio. (Doba razuma, Odgovor, maj, 1996.)

Ne dade mi Šejtan mira, pogledah sve što ovih dana izgovoriše Vučići, Dodikci, Bosići, Dačići, Milanovići, Mesići, Izetbegovići, Lagumdžije, Radončići, Čovići, međunarodnjaci… Srbiji i Hrvatskoj zadnje je vrijeme da se odreknu potpisa Miloševića i Tuđmana, BeiHau, šta god da to u ovom slučaju znači, potpisa Izetbegovića, a svima zajedno potpisa bjelosvjetskih hohštaplera. BiHu je vakat, ako ne može iznutra, a ne može, da se u dogovoru sa UN i EU uhvati ozbiljnog posla oko sređenja i uređenja, pri čemu iz priče valja isključiti nasljednike i novosljedbenike, sve dakle one koji su s njima mrsomudili, ili se našli u istom toru sa “stranama u sukobu”. I da se vidi ko je koliko i šta jamio. Jer u BeHaovcima kuha li kuha.