Vakat je da Bog kaže

Petnaestogodišnjica sporazuma kojim je zaustavljen rat u BiH. Ali i formalizirano ratom postignuto faktičko stanje. Na sporazum su potpis stavila trojica rahmetlija, a samo je jedan na ahiret preselio iz Haga. Skupljeni po međunarodnim standardima, svojim su potpisima potvrdili da su, koliko da je bilo funkcionalnih elemenata građanskog rata, u BiHu vodili osvajački rat. Dva izvana, sa strane i jedan, malo manji iz nutrine. Te je „došlo vrijeme za promjene“.

Prvo bi dobro bilo trunku promijeniti pojmovnik. U kojem je možda najprvije potrebno naglasiti da se ni u koji državni, ili kakav drugi organ, ne biraju predstavnici naroda, već apetitlije iz reda tih nekih takozvanih konstitutivnih naroda. Na šta evo drugi put zaredom neredom red unosi izbor Želje Komšića u Predsjedništvo. Glasovima građana. Koje analitičari i statističari, i liječeni i neliječeni, pokušavaju prebrojati, pa onda uz pokojeg Hrvata ubace pokojeg Bošnjaka, a ni njanci jednog Srbina. Kao da ih nema da su u ili za SDP, kad već ne mogu iz Federacije glasati u Entitetu. Koji jedino prizna glasove unutar sebe, a za unp. jednu glavu troglavog predsjednika. Židove, Rome, Italijane i druge Čehe i Ukrajince itd. da ne pominjem.

Drugo bi hajmo kasti mogla biti promjena naziva jezika koji se sada naziva bosanskim. Jerbo kad ga ima, a pored hrvatskog i srpskog, koji su također glede BiHa bosanski, valja nazivati bošnjačkim.

Treće, a s pogledom na prvo, ne može mali Alijin ni u pripremnom periodu od šesnaest mjeseci izvinjavati se bilo kome za kakav zločin koji je izvršio koji pripadnik Armije BiH. Osim ako ta armija nije bila, po ugledu na još dvije navodno domaće (HVO i Vojske RS), esdeaovsko bošnjačka. A nije. Koliko se upinjala da se upinjala biti. Eto već Komšića, da ne nabrajam, koji to negira. A eto i rečenih Dejtona i Pariza, po kojima bi zapravo, u ovoj trenutačnoj poplavi izvinjavanja, već sad prvi predsjedavajući predsjedništva BiHa Radmanović, naslijeđe je naslijeđe, trebao krenuti u svemu tome odgovarajuću akciju. To bi čak još bila i vijest. Zamisliti valja da Radmanović, a da mu onaj rančer iz Aleksandrovca, savjetovan od predsjednika svih Srba, koji se ne petlja u unutrašnje prilike susjeda, Tadića, ne zabrani, krene sa „… Izvinjavam se svim Nebihovcima, kojima su pripadnici Bihovaca…“.

Zato, i prvo, i drugo i treće, itdće, valja krenuti u ustavnu priču. I u višestraničnoj preambuli ispričati, što bi rekla rahmetli Ilduza Kazazić, svu kurčevu bosansku istoriju, ako ne od davnije, onda od Borića bana do ovih BHS dana. Sa akcentom na svetog Zavnobihoja. I tu završiti i sa konstitutivnim i sa nekonstitutivnim. Pa preći u normativni dio sa građanima, koji jesu da jesu, i kakvi jesu da jesu. Kome se ne sviđa, može u već osigurana mjesta na Dedinju, na Gvozdu ili Kraljevcu, negdje u Antaliji ili gdje li.

Baš je zadnji vakat.