Vakcionalizam

Ali neka toga sada tu.

Prvi sam u Regionu i među prvima u Europi, možda i šire, džaba me je ubjeđivati u suprotno, dobio pismo od Grada.

Koje pismo Grad počinje sa Poštovani.

Srce mi je zatreperilo.

Nisam imao pojma da me Grad poštuje.

Da zna i da postojim.

Rekoh si u bradu, ozaren, eto vidiš.

Grad je Grad, pa je sasvim jasno da me je odmah obavijestio kako vodi odgovornu socijalnu politiku u okviru koje je briga o vama, našim najstarijim sugrađanima, bila i ostala naš najvažniji zadatak.

Onda kako sam i ja izgradio njihov, dobro, piše naš Beograd, i da zahvaljujući i meni, s ponosom mogu, možemo reći kako je to najljepša prestonica, ne samo najljepši grad već i centar ovog dijela Europe.

Onda kako naša nacija vodi tešku borbu protiv opakog virusa i kako sam i ja u toj borbi pokazao veliku požrtvovanost i odgovornost.

Pa mi je još reklo da lijekova ima dovoljno i da su rafovi radnji puni.

I u izvjesnom smislu stavilo me je rame uz zaslužno rame Mlađahnog i vlade Srbije (piše Vlade Srbije).

A obavijestilo me je i kako smo planirali vakcinaciju. Ima tu još toga što radim(o), ali da ne pretjeram sa svojim zaslugama.

Usput je rečeno, ja sam to shvatio kao napredak u pravu na izbor, kako sam odlučujem hoću li ili neću na vakcinaciju, te kako sam biram vakcinu koju ću primiti.

Na kraju piše Pobedimo zajedno opaki virus i nastavimo da živimo kao pre epidemije.

Na samom kraju ima potpis – Goran Vesić, Grad Beograd.

Tu sam malo prikočio, ubacio u rikverc, pa na početak.

I od početka.

Prije svega ne spadam u najstarije sugrađane.

Tek sam počeo trošiti sedamdesetpetu.

A po najnovijim standardima, nakon te godine prelazi se iz srednjih godina u starije.

U prvom čitanju skont’o sam da se pod Grad misli na sve građane, koji kažu kako sam i ja, zajedno s njima nešto gradio i uljepšavao.

Što rekao slikar Sefić, na pitanje je li istina Meha da si ti učio Ivu Robića pjevanju, da sam ga ja učio, ja bih ga i naučio.

Pa i ovo naša nacija“ me je malo zbunilo.

Jer je normalno reći državni i nacionalni interesi.

Doduše imam državljanstvo, teže je bez njega, ali nemam u tom smislu nacionalnu pripadnost.

Što je provjerljivo u papirima sa zadnjeg popisa stanovništva, u kojem mi lijepo piše ljudsko biće.

Jer nemam etničku pripadnost, a nacionalno razumijevam kao državno, pa mi ono od malo prije zvuči državni i državni interesi.

Nikako i etnički.

Pojam nacionalne države razumijevam slično pojmu demokratski nacionalizam, kao čist idiotizam i podmetačinu.

Kako god, prema pismu ja sam apsolutna manjina, koju niko, nikad i nigdje ne pominje.

Hoće reći kako je pismo, sa monarhističkim obilježjem na grbu Grada, upućeno najstarijim građanima, unaprijed svrstanim u jedan etnički kolektiv, računajući i potpuno sjeban onaj plan o vakcinaciji za koju sam se prijavio i za koju čekam obavještenje, uz k tome potpis koji mi kaže kako je ovaj neki Vesić zapravo Grad, stiglo na potpuno pogrešnu adresu.

Malo sam se razočarao glede prvog čitanja, ali jebi ga, niko nije ideala.

A glede ovog Vesića, neka mi više ne piše.

Za ovo pismo kači ga da kad me vidi pređe na drugu stranu ulice, a za eventualno slijedeće, dolazim mu u posjetu.