Dan prije zatvaranja Plesa (zračna luka, vazdušna luka, letilsko, aerodrom…), na samom početku lipanjskom, devedesetprve, otputovao sam u Halden, u Norvešku. Na kongres jedne teatarske asocijacije i festival. Taman je bila počela ona slovenačka tarapana. U Haldenu malo konfuzna situacija, nema samo jugovićke zastave, jer su organizatori pomislili da su Slovaci iz Stare Pazove zapravo Slovenci. Tek je drugi dan festivala osvanula zastava, na moju intervenciju i na sliku i priliku Slovaka, lica ofarbanog u zastavu. Onu sa zvijezdom petokrakom. Koju su Japanci svojevremeno, uz Iskrin telefon, proglasili jednim od deset najboljih dizajnerskih rješenja. Dan prije planiranog povratka u Zagreb, Pleso je otvoren.
Pred put sam, zapamtio sam, na jugovićkom jednom dnevniku čuo glas Ante Markovića – … neću vas ja učiti kako se to radi… Već u sljedećem dnevniku glas je bio isječen. Državni SFRJ vrh, uključujući i vojni, uz navodno amin međunarodnih Amera, odlučio je da intervenira na granici sa Austrijom, na kojoj su porušene table i ometan rad carinskih i drugih graničnih organa. Završilo se na kraju kako se završilo. Uz nekoliko žrtava na strani TO (?!) Slovenije i poginule i ranjene djece na odsluženju vojnog roka i nekoliko starješina JNA. Koja se protivno tadašnjim ustavnim obavezama povukla sa dijela „svoje“ teritorije. I prošla lišo.
U Hrvatskoj je zažestilo brzo poslije toga. U Varaždinu također. Negdje u rujnu. Prošlo je bez velike krvi. Iako je namjera bila druga. I od vrha Zbora narodne garne i od vrha već tada, poslije Slovenije, Jugoslavenske „navodne“armije (JNA). Koji su vrhovi u jednom trenutku uspjeli sklopiti sporazum da se prostor oko tvornice tenkova u „Đuri“ne dira, da se završi proizvodnja naručenih, izvrši isporuka stranom partneru i podijeli lova. Što im je uoalilo. Dok namjera sa Varaždinom nije. Grad nije razrušen, a djeca na odsluženju vojnog roka u varaždinskoj kasarni nisu pobijena.
Na čemu su generalu Trifunoviću roditelji spašene djece izrazili nezapamćenu zahvalnost.
Eshaesijski prostor gospodinu Trifunoviću također nije ostao duža.
Hrvatska mu je po ubrzanom postupku udijelila petnaest godina robije, prije svega zato što nije do temelja razvalio Varaždin. SRJ+SCG+RS odali su priznanje Trifunoviću, ne sirotinjski kao onom policijskom generalu koji je iz TASa mazn’o tri hiljade golfova i prodao u Bugarskoj, pa poslije stradanja sahranjen u Aleji velikana, u kojoj i sada počiva, ne kao recimo generalu Perišiću kojeg su raširenih ruku svojevremeno uključili u DOS, itt., već bogato, domaćinski, debelim arestom. Kako priliči kukavici i izdajici.
Sad su se ponovo i Slovenci, idimo na u Sloveniji, odlučili zveknuti malo zatvora Trifunoviću, jer koga drugog da okrive za smrt djece koju su pobili, ako ne Vladu Trifunovića. On se već navikao na zahvalnice, a i zaradio je skoro sve od bolesti koje je mogao zaraditi. Uz to svejedno mu je da li je u Bristolu ili u nekom šufterskom KPZu.
Jebala vas Eshaesija, da vas jebala Eshaesija.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
