Virus

Ovaj svijet je velika prazna pustinja. Gomila nesposobnih ljudi, koje vode isto tako nesposobne vođe. Ovaj svijet čeke na nas. Na mene možeš računati… Uvijek. Poslje će biti kasno. Kako to misliš postići. Najlakše bi bilo reći jednostavno uz tebe smo, idemo, ali to ne bi bilo pošteno. Želim znati u što se upuštamo. Ovaj svijet je naša stvar. I mi smo pozvani da o njemu vodimo brigu. Moramo pronaći mnogo ljudi. Privezati ih uz nas. I učiniti ih borcima za tu našu stvar. Kako ćemo to postići, to je problem tehničke naravi. Važan je samo cilj. Važna je vjera. Osjećaj da iza nas stoji istina i pravda. Svi oni koji osjećaju nedaće ovoga svijeta, svi su oni u pravu. Ali im niko nije kriv ako nisu u stanju da taj svijet podvrgnu svojoj volji. Mi to moramo učiniti. Za naš narod. Šta će ti narod. Zašto njega petljaš u to. Ja stvaram organizaciju, koja će vladati svijetom. Ja stvaram svijet, unutar kojeg će moj narod zauzeti dostojno mjesto. Ono mjesto, koje mu u povijesti ljudskog roda pripada. Mjesto koje su nam drugi uzeli. Oteli su nam polovicu pradjedovske zemlje. Zato petljam narod u to. Ja ću vratiti moj narod u našu zemlju. Na naša ognjišta. I narod će me slijediti. Ići će za mnom. Neću mu govoriti o svjetskom miru, o općoj dobrobiti, o ljubavi koje nema i koje nikada nije ni bilo između nas i svih onih koji su nas pljačkali. Budit ću u njima savjest, koja je zaspala. A oni koji se s tobom ne slože, što će biti s njima. Ja mislim da takvih neće biti. Da, jednostavno ih neće biti. Jednom riječju, napokon opća sloga. Onaj koji svojevoljno priđe, tome nema odstupanja. Vi ste mi najbliži. Vama prvima pružam priliku. Pristupaš li organizaciji, kojoj sam dao ime naša stvar. Pristupam. Jednom se živi. Ti. Nije mi baš sve sasvim jasno, a možda se sa svime i ne slažem, ali mislim da bi bilo nečasno napustiti vas u ovom času. Ti. Zato pristupam. Ja. Da ti. Ti me poznaješ i poznaješ moje drugove. Godinama pijemo kod tebe. Tako je. Znaš me, i znaš da se nisam nikada šalio. A, istina je. Mnogi su mislili da se šališ, točno. Pružam ti šansu. Ne moram ponavljati, sve si čuo. Pa, to je politika, a ti znaš da se ja nikada nisam time bavio. Od sada ćeš se baviti. Odluči. Ili si sa nama, ili si protiv nas. Daj mi vremena. Nema vremena, prijatelju. Pa možda se čovjek doista ne može tek tako odlučiti. Rekao sam vam još u početku da je ovo pitanje vjere. Dakle. Vjeruješ li ti meni, ili ne. Pa vjerujemo, kako ne bi vjerovali. Znači, pristupaš nam. Do vraga, neka živi Naša stvar. … Slušajte me dalje. Moramo imati sve svoje. Novine, liječnike, policiju, suce, bankare, jednom riječju, na svim mjestima moramo imati svog čovjeka. Brine me jedino crkva. Moramo joj obećati ponovno uvođenje crkvenog poreza. … Dogovori s Goničem, da svi sa spiska uplate dvadeset posto svog godišnjeg profita, bilo kao dionice, bilo kao svotu za reklamu u listu koji osnivamo. Što je s novinarima. Hoću najsposobnije. Plati koliko traže, ili ucijeni. Tu neću pogreške. … Nema se tu šta posebno učvršćivati. Ti bi napokon morao shvatiti da je ovakav slijed događaja povijesna nužnost i da se to naprosto moralo dogoditi. Da je to volja koja se ukazuje našem narodu. Čim ga drugi toliko ponize, da ne može dostojno živjeti, iz njegova vječnog i neuništivog tkiva rode se novi ljudi, koji ga zatim vode u vječnost. Mi proistječemo iz iskonskog narodnog bića. Iz naših usta govore svi naši mrtvi preci i naša sadašnja mudrost. … Bit ćemo, poslije mnogo godina, opet veliki narod. Ime će se ove zemlje pominjati sa strahom i sa poštovanjem. Vratit ćemo zemlje koje su nam oteli. … Bože, koliko ima časti u tome, pošteno služiti svom narodu…