Virus

I onda ga gricka, prebire mu familiju, često sve dok imaoca živog tkiva potpuno ne dotuče. Jedna od najjačih mu strana jeste izuzetno razvijena služba marketinga.

To kad krene, ne bira i ne ispušta iz upotrebe ni jedno sredstvo prepadanja širokih radnih i inih masa. A mase ko mase, dosadno im valjda inače, jedva dočekaju nasjesti, jer im je nasjedanje poodavno u krvi. Prijalo – ne prijalo, duša im. Koliko god, kad sve nekako prođe, makar trunčicu skontaju da ih je Kugla već za ne izdržati nagomilana, vole pa vole. Svaki put ispočetka nasjesti. Kao da im posebice panika djeluje ko antidepresiv.

A možda i djeluje, valja pitati stručnjake. Samo u proteklih dvadeset godina paničilo se, Boga mi baš lijepo: 2002. ubijao nas je virus zapadnog Nila, 2004. samo što svi nismo skiknuli od SARS-a, 2005. od ptičjeg gripa, nakon kojeg nas je sređivao svinjski, a za promjenu, radi razbijanja monotonije, 2014. krenula je sve hametice ubiti ebola, da bi 2016. ona mala letilica od komarca zike izvršila invaziju.

I ništa. Iako su svi pokušaji pošasti bili neravnomjerno, iznenađenja radi vjerojatno, raspoređeni.

Evo ni četiri godine, novi sofisticiraniji napad. Možda sam nešto malo zglajz’o, krenuo je pokušaj masovnog ubijanja ovjenčavanja slavom, ili kako je to diljem Kugle prihvaćeno koronom, iako je moglo ljepše djelovati da se recimo virus samoproglasio oreolom. Ali neka, neka se uništava pa pod bilo kojim imenom ovjenčavanja, svima im je zajedničko frka-panika. E ta podjela vijenca rasporedila se već u više od nekih pedeset zemalja.

Marketinški reklo bi se uspješnije od svih prethodnih viroznih i inih pošasti. U ove krajeve samo marketinški. Nema još ni jednog ovjenčanja, ali su svejedno sve druge boleštine nekako otišle u drugi, neke i u dalji plan. Koliko god da su epidemijske, pa čak i pandemijske. Možda jer nisu akutne, hronične su, treba više vremena za pronaći im lijek, ako ga je i moguće pronaći.

Uzmimo na primjer onog crva, koji kad se jednom ugnijezdi u ugodan mu dio mozga, moguće je odstraniti samo još nepronađenom teškom invazivnom intervencijom. Možda iz tog razloga nema ni odgovarajuću, ili bar kakvu takvu marketinšku obradu.

Tek tu i tamo pomene se, a onda muk. Jer je samo određen, vrlo ograničen broj onih koji nekako izbjegavaju udare pandemijski crvom zahvaćene mase, možda je uspijevaju i držati pod kontrolom.

U koje, te malobrojne, ne spada na nivou ekscesa jedno zdravo dijete i roditelji mu. Mladi Ilija Ivić, majka mu i otac, koje nikakav crv ili neka slična napast, pandemijski rasprostranjen virus ne dotiče. Zdravi neki ljudi i sa jakim imunitetom.