Viski, konjak, votka i hejie jiu*

Em je, kako je već svojevremeno rečeno vergulast, em podrazumijeva, baš zbog te vergulastosti, dugoročne a profesionalne pripreme. Ili dugogodišnje iskustvo. Em ako je sjedeći na tronošcu blizu brze vode pune pura (kako Mostarci kažu za ono što u drugim krajevima zovu vir), mora biti ne samo blizak vaterpolu, ili dobar plivač na mirnim vodama, ili dobacivač, navijač sa strane uz povremeno uskakanje u bazen, već vrhunski procjenitelj karaktera pura. Mora pouzdano znati, kad naleti na nju, kako da u nju upadne, kojim stilom, da li da je zvekne, presječe ili da joj se prepusti ne hvatajući se ni za zmiju ni za slamku, kako bi ga povukla i tresnula o dno. A onda negdje izbacila. Uz najmanju štetu – odrana koljena. A nisu odrana od klečanja.

Zato je ipak dobro sa tronošca preći na štokrlu. To je ona sjedalica, doduše bez naslona, te svejedno valja pripaziti na mogući zajeb nepostojećeg rukonaslona, ali sa četiri stubaste noge. Može biti podboltana ili petom nogom, ili se ta peta može po dijagonali ubaciti da učvrsti, pa koliko može da može, bar dvije od četiri. Dok se ne smisli i kakva šesta.

Ako se ozbiljno povede računa o gore napomenutom, ako se uvaže navedena upozorenja, koktel, izmiksane đuture odgovarajuće količine viskija (može i burbon u nedostatku rečenog), konjaka (nikako Henesi, šteta je), votke (može malo recimo ruske Moskovskaje i malo bjeloruske Bjelovješskaje) i Hejie juija (nipošto kakav crni ili zeleni čaj), uz pred kraj miksanja, odokativno do jedne četvrtine ukupne količine koktela, dodatak himbera (najbolje je da je od drenjina), obavezno služiti ovih dana u nekoj većoj i jačoj zemlji, profesionalnoj reprezentaciji gostujućoj drugom polovinom oktobra, na dočeku izbijeljene šengenske Nove dvijehiljadedesete godine i, svakako uz kar la finta izvinjenje, u odgovarajućem trenutku dvijehiljadejedanaeste. Služiti i u svim drugim dobro odabranim prilikama.

Živjeli!