Zajdi, zajdi…

Jedan kao od značaja na lokalu, drugi na globalu. Pokušao sam odslušati naknadne izjave, čak i pročitati ih radi utvrđivanja gradiva, ne mogu reći uspješno, zapamtio sam samo nešto o suverenitetu.

Ko ga ima, ko ga nema, u prvom, ko se u šta petlja ili ne petlja u drugom.

Htio sam ja suvereno prozboriti koju na tu temu, ali se ne usudih, obratih se za svaki slučaj, nisam dugo, nekim od bližih mi savjetnika.

Iskoristit ću samo dijelove onog što rekoše, sve mi inače nekako bi dosadno. Vazda isto, a traje li traje, pa dojadilo.

Prvi će kako je to eto „samostalnost, nezavisnost države o drugim državama u njezinim unutarnjim poslovima i u vanjskim poslovima“.

Drugi: „Opšti pojam suverenosti vezuje se za različite tipove organizacija, ali je najznačajnija njegova primena na državnu vlast. … ovaj pojam označava nezavisnost državne vlasti prema spoljnim faktorima, suprematija državne vlasti u odnosu prema unutrašnjim faktorima, kao i pravnu neograničenost u kojoj su objedinjena prva dva obeležja…“.

I još nešto o narodnom suverenitetu i kako taj pojam sadrže i danas mnogi ustavi… Bi mi dosta i dosadno, ali po običaju promrmljah sebi u bradu – dobro, uredu.

Iako je bilo pominjanja i monarha i autokrata i drugih.

Pobježe mi misao na onaj drugi razgovor, nakon kojeg drtina od Bidona, bez da trepne, reče kako se oni ne petljaju u izbore predsjednika drugih zemalja, ni u ostalo se navodno ne petljaju, osim kad je riječ o uvođenju demokratije.

A u… Onda mi se odnekud upetlja onaj neki projekat rudnika kod Loznice, koji još nije dogovoren, čeka se završetak raznih istraživanja, ali koji je ipak dogovoren, jer što bi investitor kupovao kuće i imanja građana, na prostoru na kojem bi se trebalo kopati, a i oko tog prostora dijelove koji bi mogli najebati zbog kao neke zagađenosti, te za odlaganje tona i tona kojekakvog otpada.

I sve je na crti razvoja i prosperiteta. Kojeg i čijeg precizirano je toliko da se još ništa ne zna.

Onda na nekom obraćanju medijima upade neko neočekivano pitanje, kojem se u odgovor, za čudo, opet nađe onih 600 i kusur nečega, koje je, zna se ko ukrao.

Što mi dođe kao šlagvort za prekontavanje oko rješavanja finansijske situacije, pa na društvenoj mi mreži obratih se nekom ko se javi a pravnik je, sa – da tužim Đilasa za onih 600 i kusur, a da za svjedoke pozovem Vučića, Vesića, Đukanovića, Martinovića, Brbanićku i svekoliko SNS deputatstvo…

Naiđoh na salve smijeha.

Jebi ga, neku sam valjda glupost izvalio.

Što me natjera da se primoram na šetnju, do koje mi je, koliko god mi sve teže pada.

Pa kranuh buđacima koje sam koristio u vrijeme onog kovid zaključavanja.

Relativno brzo.

Nepreporučljivo, umara, ali me to svrnu u kafić mi.

Šta li sam do tog trenutka čekao.

Dobro, nisam znao da je stiglo novo osoblje, lijepo, zgodno, mlado, proparaše mi se uši dvjema pjesmama, o kojima sad ne bih.

Popih kafi i lagano nazad. Istim putem. Polako, bez žurbe, udari me odnekud miris lipe od kojeg se odmah skoro pa mamura.

Još tako omamljen, ne čekajući ni dezinfekciju, udarih po mreži, suverenim mi prijateljima i svojti – Sve je otišlo u tri lijepe, sve osim preverovski opijajućeg mirisa lipe…