Zalaufavanje

Sve u skladu sa mentalitetom. I pojedinačnim i onim društvene zajednice. Kaže jedan moj prijatelj, kako je to sve od izumrlih Latina, od mentis, od duša, duh, razum, pamet…

Koliko sam ja i kako mogao vidjeti, i u toj vodi u šerpi uzburkano je bilo tek na površini. Gledajući dublje, mir i tišina. Rečena nedelja počela je, ili ako neko hoće nakeljila se na prethodne, mobilnim telefonom novinara eNJedinice, Sovilja, a pred nosom mlađahnog Vučića, trenutačno u ulozi neodvojivo dvostrukog predsjednika.

Je li tatica malog Nebojše ovo, ono i to… Na šta je mlađahni pizdio i popizdio.

Pa se kasnije nije znalo je li ga to koštalo odlaska u bolnicu. Ostalo je vjerovati na riječ nekim novinarima, analitičarima, jednoj savjetnici i jednom ministru, ili samom mlađahnom. Kao što se ne zna bi li životno ugrožen ili ne.

Ili od kakvog je materijala sačinjen, da nakon tri četiri dana direktno sa VMA, uz trunku patetike, prostorno nastavi borbu za dobrobit države i naroda. Bez obzira što ga je, nije stigao ni trepnuti, odmah u čelo pogodio, nije telefon, osim ako nije poslužio kao kamera, snimak dvojice potpukovnika u akciji.

Jeste da je snimak bio malo nejasan, barem glede jednog od potpukovnika, pri tom nekog reklo bi se grmalja, a u penziji, koji nije mogao sačekati i ući u automobil, već je, slučajno okrenut kameri, iz kese, koju je dobio od Rusa, izvadio kovertu, a iz koverte neke pare, valjda da se uvjeri da je sve na svom mjestu.

Zbog čega se odmah sastala kompletna „elita“, uz izostanak malog Nebojše, koja brine o bezbjednosnoj sigurnosti države i građana joj pojedinačno, posebice „istaknutih“.

Skoro pa se uistovremenila i ocjena istog onog julskog Etičkog odbora BU, a u studenom, u kojem teče mažnjavanje para pučanstvu a za (ne)grijanje, glede doktorata Malog Siniše.

Kaže Etički odbor kako to ništa ne valja. Ništa od doktorata i akademske titule. Valjda je prethodno magistrirao, pa će mu nešto ispred imena figurirati.

Ako je za utjehu. Dobro to. Sad kreće medijska sreća. Ćaršiju da ne diram, a i ne znam gdje su danas „Šumatovac, Lipa i Grmeč“. I pod kojim su imenom.

A i „Madera“ mi je nejasna.

Osim nekoliko izuzetaka, hametice su krenule medijski interesantne face, kao i one „koje do sebe drže“ sa poznatim mentalitetskim – pobijedili smo ih, jebali smo im mater itt. Forma i stil seirenja potpuno su neuhvatljive, da nije što jeste rekao bih do bola maštovite.

Upetljava se tu i ostavka, studenti su, malo ih je ponijelo, na granici slijetanja na bakatine, a skoro da nema usta koja nisu puna morala.

Na šta trenutačno granitni Mali Siniša odolijeva ko kalemegdanski Pobjednik, bez osjećaja bilo kakve potrebe za restauracijom.

Spremno tranzicionirajući Etnički odbor u Politički i najavljujući žestoku borbu svojim znanjem i sposobnostima. Čeka se konkretnija reakcija i njegova i njegovih – jebat ćemo vam mater.

A izbori se polako ali sigurno približavaju.