ZDRAVLJAK

Tražilo se, a šta bi drugo, povećanje plaća. Kako je došlo do toga da mi Ona nešto kaže a ja sa lijeve noge odgovorim sa jebe mi se, neka crknu od gladi, ne znam i ne tiče me se. Ona je naravno rekla kako možeš tako. Mogu. Što nisu štrajkali onda kad su se trošile pare kojih sad više ne ima. Kad su tiskani udžbenici prepisivanjem dnevne politike, kad su se svakih malo malo iscrtavale nove karne, kuckali novi atlasi, mijenjala povijest, kad je u udžbeniku, valjda iz zemljopisa, bilo poglavlje „Bogatstva srpskih zemalja“, a jedinica „Plitvička jezera“. Kad je uveliko bilo na djelu zajebavanje male raje. A evo ovih dana opet neki štrajkovi. Studenti, advokati … Do zdrastvenika. Koji me posebno zanimaju. Kojima samo što se nisam priključio. Ali nisam. Jer, prije brat bratu mjesec i po, zakačio me je bio neki osip na koži. Nisam bio baš „mlad, lijep i osut mladežima“(madežima), već ovako star prekriven gomilom crvenih flekova. Malo zagooglam, ne ima bolesti koju glede osipa ne bih mogao imati. Odmah ubijem Google, odem kod jednog kožara, znam da je dobar, kaže sredio me vjerojatno koksaki. Nakon nekoliko dana ipak odem do onog Džorđa Vašingtona. Kažu djeluje kao da je neki virus, da je to reakcija na koži, da trackam nekom kremom i da će proći. Ali da odem do odgovarajuće kožarske klinike. Na kojoj dobijem neku početnu dijagnozu u promatranju, uz drugu kremu za trackanje. E, a onda me izabranica moga zdravlja pošalje na laboratorijsku obradu. Tu se nešto nisam baš proslavio, kompletna neka zajebancija, pa hajde ipak na zarazologiju. Tamo gužva, ali me svejedno od prijemnog šaltera do zarazskološkinje prime i na moje iznenadjenje, iskustvo iskustvo, odmah krenu u akciju. Moja, sad već omiljena liječnica, ubaci me u bubanj, sve mi nešto opet laboratorijski ispitaše, malo sporije jer ne imaju svoje laboratorije već šalju okolo. Svejedno, pun rezervi, nazvah nakon par dana svoju omiljenu liječnicu. Mislim si sad će reći dođite sedmog decembra. Jok, kaže hajde dođi sutra. Mislim neko me zajebava, ali nije. Sutra, s rezultatima, uz svu gužvu u neuslovnoj čekaonici, kao što su im neuslovne sve okolnosti za normalan rad, redom kako ide uđoh u valjda se kaže ordinaciju, odmah terapija i dvije uputnice za imunologa i ponovo kožara. Naiđoh kad nije gužva, imunološkinja uputnicu za laboratoriju, kožarka termin za biopsiju. Sve to odradim i sve će biti gotovo za dvije nedelje. Šta rade dvije nedelje. Ali dobro. Sačekam, uzmem rezultate, ništa ne razumijem, banem anarhistički na zarazologiju, sreća, moja omiljena dežurna, trebaju ipak izvještaji. Nazovem imunološkinju, kaže ima slobodan termin u januaru, ali mogu kod bilo koga zadnji četvrtak u mjesecu, a kod kožara ovog četrnaestog. Kao da ću na estetsku plastiku. A meni frka. I štrajk pri kraju, uredu je, sindikati i ministarstvo dogovorili. Platne razrede i još nešto. Opet će zajebati zdravstvenike. A ja ću s njima štrajkati jedino ako me pozovu sa zarazologije.