Zlokoblje

Provjeren recept kroz vjekove. Pa se nemoj bojati mase, jer pod kakvom je god zastavom, bar zrnce od virusa fašistoidnosti sadrži. Pa je mogućnost pandemije potpuno izvjesna ukoliko nema unaprijed pripremljene interventne zdravstvene jedinice. U današnjim svjetskim okolnostima, posebice na ovom prcvoljku od milja nazvanom Regionom, nema je ni od korova. Sve ću skratiti, prostora na ovom mjestu radi.

Jasenovac

Crtnuo sam na društvenoj mreži kad je bilo, kako ne bih zaboravio.

Nedavno, na skupu sjećanja na jasenovačke žrtve, vidjeh i čuh razne likove. U jednom trenutku bi mi skoro drago što su mi, kad su već, djeda ubile ustaše odmah na izlasku iz Mostara, što nisu imali volje vući ga do jasenovačkog gubilišta, pa da danas i nad njegovim kostima kojekakva bagra dnevnopolitički lamentira…

Bleiburg

Slušao sam neki dan osobu koja se preziva Jandroković, a na komemoraciji u Bleiburgu ubijenim ustašama. Nije pominjao, ili mi je promaklo, pripadnike Wehrmachta, četnike, ljotićevce i slovenske bjelogardejce. Lamentirao je, uz prisustvo velikog broja štovalaca života i djela fašista, njihovih kolaboranata, kooperanata itd, a pod firmom lamenta nad nedužnim pripadnicima hrvatske vojske i civila. Kojima je vansudski presuđeno. Tokom maja/svibnja ’45. Dok je na prostoru Jugoslavije još trajao rat, koji je onim dijelom koji se može nazvati i građanskim nastavio zvanično do početka pedesetih, a nezvanično završio devedesetih, pobjedom anti-antifašista, pod firmom borbe za demokratiju. Dok sam slušao tog veselog Jandrokovića, zvaničnika Hrvatske, ponovo sam se sjetio razgovora sa rahmetli mi majkom, tamo negdje sedamdesetih, skoro trideset godina po završetku Drugog rata. Šta bi ti stara, da  si nakon Trsta, umjesto u Kumanovo otišla na Beiburg. Ne trepćući odgovorila je – niko ne bi ostao. Nije mi bila prihvatljiva ta njena reakcija, još nakon te distance, ali sam je mogao, nakon svega što je prošla razumjeti. Mlađeg ujaka nisam ništa pitao, on je u Trstu, sa svojih 14 godina, imao „završnicu“ od nekoliko mjeseci u bolnici, u šok sobi. Stariji ujak je zaustavljen na putu metkom, preživio, ali je odgovorio sa ne znam. Za staru, koja je umrla u ovom izbjeglištvu, nakon posebice ovogodišnjeg Bleiburga i Jandrokovića, imam puno razumijevanje.

Goli otok

Destinacija koja se uz curenje pljuvačke sa užitkom pominje u „demokratskim“ krugovima, pristalim na takozvanu jednakost fašističkih i „komunističkih“ zločina. Sukob sa Staljinom u još uvijek ratnim uvjetima u zemlji, uz mogućnost dodatka u građanskom ratu. I pobjedničkom masom i po sastavu i po strukturi potpuno nedefiniranom. Još nisam naišao na istoričara, koji bi Goli otok, i kao destinaciju i kao opći naziv, tretirao kao tragediju jednog povijesnog trenutka. Potezali su ga i potežu, bar meni neki vrlo čudni likovi. Razlikujem razumijevanje pojmova povijest i (h)istorija. Pa tako iz moje točke zrenija, ne pišu istoriju pobjednici. Pobjednici „pišu“ povijest, a njihovi korumpirani povjesničari (h)istorije. Uz časne izuzetke. Ramazan je. Kad bi ga ljudi, bez obzira na pripadnosti, znali da valja iskoristiti. Ili dočekati zajedničku komemoraciju „Zagreba“ i „Beograda“ u Bleiburgu.