Bio jednom Savez za Srbiju 1Foto: Radenko Topalović

Ima gadnih uspomena na Fejsbuku.

Drugog septembra sam čačkao po događajima koji su se desili na taj dan i naleteo na nekoliko fotografija sa osnivačke skupštine Saveza za Srbiju, 2018.

Fotke su objavljene na Fejsbuk stranici emisije TV Šabac, „Dobar loš zao“, a nadahnuti autor pojašnjava: „U svojstvu uvaženih zvanica bili smo na osnivačkoj skupštini Saveza za Srbiju… Držimo palčeve ujedinjenoj opoziciji da sruši monstruma, u čemu ćemo biti aktivni saveznik.“

Slede fotke: Nenad Kulačin i ja u „bekstejdžu“, dok iza ćaskaju Lutovac, Rakić, Obradović, Đilas, Vukadinović i drugi; kamera (ne znam čija) nas snima, kvaziduhoviti komentar kaže: „sedma sila snima sedmu i po silu“; slika na kojoj Dragan Đilas drži govor, uz prigodan naziv „Đilas govori“; puna mala sala Sava centra, ispod piše „Opozicionari“; selfi, Nenad u košuljici, zabrinuto gleda u budućnost i ja, u Pennywise majici;

Na petoj slici „Ljubivoje Ršumović govori“, a na poslednjoj, sa širokim osmesima, stoje, između ostalih, Zoran Lutovac i Boško Obradović. Naziv ove fotke je: „Da citiramo poglavnika ‘praznik demokratije'“. Podelio sam ovu uspomenu na mojoj Fejsbuk stranici i napisao: „Pakao.“

SZS je bio najbliže što smo stigli do potpunog ujedinjenja opozicije otkako je Njegova Niskost postala autokrata. Od tada se od ovog, po meni jedinog recepta za rušenje zlikovačkog režima, samo udaljavamo.

Među deset organizacija koje su osnovale SZS, uz tada pojedinca, Dragana Đilasa, kao inicijatora, nalazili su se desničar Boškić, desni centraš (danas desničar) Jeremić, „levi“ Borko, „poluleve“ demokrate, uz sindikalca Željka Veselinoviča i Kulačina i mene, kao podršku, pošto ste tada ovu ekipu mogli na TV da vidite jedino u DLZ.

Krajem 2018, krenuli su protesti „Jedan od pet miliona“, organizacije koja se na Vikipediji vodi kao „omladina SZS“, zbog premlaćivanja Borka Stefanovića u Kruševcu.

Ovi protesti su ubijeni kada je opozicija u aprilu, 2019, okupljenim građanima ispred Skupštine saopštila da počinju pregovori s režimom oko izbornih uslova.

Usledio je bojkot izbora, 2020, posle čega je nekoliko „budžetskih“ opozicionih stranaka doživelo kliničku smrt. Pre izbora je Zelenović izbačen iz SZS, jer je odlučio da izađe na izbore u Šapcu.

U avgustu 2020, nastalo je mrtvorođenče Ujedinjena opozicija Srbije, u koju Boško Obradović nije hteo da uđe, već je svoju političku sreću potražio (ponovo) na ekstremnoj desnici.

Gde smo danas? Znamo gde smo. U kanalu.

Dalje smo od cilja nego pre pet godina. Jasno je da deo opozicije radi za Njegovu Niskost.

Koji je to deo? Da li je to Đilas, ili je to Ćuta, ili je to „antiđilasovska koalicija“, koja je nastala pre neki dan?

Ili možda Zeleno-levi front , ili Jeremić, ili Miki Aleksić, ili Boško Obradović?

Odgovor, uz dokaze, treba da nam pruži prava opozicija.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari