Hrvati uz Vučića do finala

Naš maleni fuhrer uložio je sve u to da domaći nogomet pretvori u svoju ličnu prćiju, direktnim uplitanjem u rukovođenje savezom, klubovima, trenerima, pa čak i igračima. U Katar je poslao i ličnu delegaciju, koja je pozirala za medije, razvivši na stražnjicama transparent „Živ nam bio, predsjedniče“.

Reprezentacija Srbije je i pored regularnog naziva, prekršila osnovno pravilo takmičenja. To nije bila reprezentacija države, već našeg tragikomičnog mikro-Tita. Oni nisu imali šta da traže na takmičenju reprezentacija DRŽAVA, te su stoga i pukli, a njihovo ponašanje na terenu i mimo njega vjerno je oslikavalo onoga za koga su igrali: davljenje švicarskog igrača albanske nacionalnosti, slavljenje postignutog gola protiv Švicarske psovanjem majke šiptarske, kačenje banera „Kosovo* je Srbija“ u svlačioni, pa mudro ćutanje o tome… ništa od toga nije Srbija, sve je to glavom i podvaljkom Vučić.

Netko će reći da je reprezentacija Hrvatske stigla do polufinala sa Argentinom zahvaljujući sjajnom treneru, solidnim igračima i magičnom golmanu, koji brani penale kao gotovo nitko u povijesti nogometa. Ima i toga, ali ispali bi oni davno da Vučić sa svog visokog mjesta godinama javno ne raspiruje mržnju prema Hrvatskoj i Hrvatima. NJegova loša karma je, po ispraćanju „Srbije“ iz Katara, bila, vjerujte, odlučujući faktor za pobjedu Hrvatske nad Brazilom, u četvrtfinalu.

E sad, i Argentina ima karmu. Ovo je njihovo prvo svetsko prvenstvo otkako je umro Maradona. NJegov lik prati ih sa ogromnih navijačkih banera. Pesme posvećene El Pibeu ore se sa tribina, a argentinski tim, koji na prvi pogled, pored vremešnog Mesija, nema velikih zvezda, izgazio je sve pred sobom, a posle najboljeg meča na dosadašnjem delu prvenstva (tekst pišem u petak uveče) i ujedno jednog od najluđih mečeva ikad, na penale su pobedili opasne Holanđane i provukli se do polufinala.

Bit će to, dakle, sudar dvije karme – loše karme Aleksandra Vučića i besmrtne karme fudbalskog boga i šekspirovskoga tragičara, Dijega Armanda Maradone. Ovome treba dodati još jedan važan metafizički faktor: domoljublje Hrvata, koji su donijeli fudbal na Zapadni Balkan, više puta ih je, unatoč diskutabilnom nogometnom umijeću, dovelo do nezamislivih fudbalskih visina.

Kad se prouče timovi i njihove dosadašnje partije, očekujem (a i navijam, sorry, susjedi) da će ih Argentinci lagano odrati. Nikad, međutim, ne treba potcenjivati ljubav hrvatskih igrača prema domovini i nadljudsku snagu koju Vučićeva mržnja, na krilima njegove loše karme, donosi svima koje mrzi.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.