Neprolazno vreme 1Foto: Radenko Topalović

Završili su se lokalni izbori, ništa se nije desilo. Činilo se da će se nešto desiti posle njih, ali nije. Umukli su svi politički akteri, čak i oni koji su bili nadomak pobede u nekoliko opština. Bojkotaši i dalje zauzimaju lavovski deo nezavisnog medijskog prostora, odakle sipaju ideje za rušenje režima, koje smo čuli samo sedamsto pedeset puta.

Dosta građana je otišlo na more u predsezoni, koja na Mediteranu to više nije, jer se temperature često penju iznad 35, a umeju da ih prate superćelijske ouje koje ruše sve pod sobom i izazivaju poplave, koje nose sve pred sobom. Evo, pre neki dan je bila superćelijska u okolini Čačka i Gornjeg Milanovca. Napadalo sto tona grada po aru, ali to nije bilo baš dovoljno da izazove reakciju građana, osim onih kojima je grad uništio imovinu.

Završila se školska godina i za učenike koji nisu maturanti – sačekušom koju su napravili besni roditelji nastavnici koja je na ekskurziji uradila ne znam tačno šta njihovom plodu, te su je tukli, šutirali u glavu, sve po redu. Mi rekli „Iju“, a onda smo se zapitali jel počelo Evropsko u fudbalu, gde nas ništa neće preterano uzbuditi, pa čak ni kada bi Piksijevi napredni orlići osvojili zlato.

Onda smo uživali u snimku iz jedne zgrade, gde je besni starac izudarao klinca, zato što je slučajno naleteo na njega u ulazu. Komentari na internetu su bili na nivou: „Dajte mi matorog, da miriše zagađen vazduh odozdo“, „Mali je treb’o da ga nabode, pa da deda crkne, pa onda malo u zatvor, to je život hehe“ ili „Kao i svi sa dugom kosom, mali je peder, a zna se da su pederi kukavice. Treb’o je deda još jače.“

Onda je naprednjački lupež iz Mladenovca, visok četiri metra, prišao aktivisti Stevanu Vlajiću, visokom metar i po i prijavio policiji da je Vlajić prišao njemu i tako prekršio zabranu prilaska. Vlajić je uhapšen i odvučen u CZ, a reakcija je gotovo u potpunosti izostala. Za ovaj slučaj nisam saznao iz vesti, već od ljudi koji su organizovali skup podrške Stevanu u Mladenovcu i od Zorana Kesića u njegovoj novoj epizodi.

Baš kad sam krenuo da zovem neke brojeve, stigla je vest da je pušten. Uf, dobro je. Ne morate da se pravite da vam je stalo. To je onaj Preletačevićev, a svi znamo da je ta politička parodija, pored belih listića, najveći krivac za ovo sada.

Bio je i Svesrpski sabor, potpuni promašaj, kada je reč o poseti, ali i svemu ostalom. Svi znamo da su srpske nadri-vođe mogle da dovuku koliko god su htele sendvičara na ovo, ali nisu, što znači da je sabor unapred planiran kao fijasko. Bili su i EU izbori, sa katastrofalnim rezultatima po srpski režim. Sve je bilo, sve je prošlo, a u Srbiji je ostao okean apatije i agresije, u kom se davite. U poslednjih 35 godina nikada nismo bili baš ovoliko sjebani.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari