
Šta ste navalili, zvučni top, pa zvučni top. U strahu su velike uši, eto to je bilo u subotu. Uplašili ste se jer su studenti pobegli sa platoa ispred skupštine a niko nije hteo ništa nažao da im učini. Odjednom su, kao pomahnitali, pojurili ka Ulici kralja Milana i na taj način usplahirili ljude koji su stajali ispred. Dogodio se stampedo i to ne običan, već stampedo koji je u udžbeniku „Kako sam postao vest dana“, gospodin Vućić okarakterisao kao „stampedo u stranu“.
To što nije bio normalan stampedo, već u stranu, nije znak da je došlo do upotrebe zvučnog topa, već da je reč o unapred pripremljenoj koreografiji plaćenih statista. Priča se da su na ovu provokaciju ustaše potrošile dvesta miliona evra, preko jedne, možda dve, a ne bi me čudilo i tri kladionice, koje na ovaj način peru pare. Studenti su, dakle, namerno izazvali stampedo u stranu, plaćeni snimatelji sve su to snimali i tako je nastala teorija zavere o zvučnom topu.
Zvuk koji se čuje na snimcima nije zvuk nikakvog nevidljivog projektila, već topot papaka, pardon cipela, preplašenog stada, ovaj, preplašenih ljudi. Da bi se ovaj zvuk pojačao, plaćeni su članovi nekoliko izdajničkih horova, koji su ga iz sveg grla oponašali i tako su u javnost dospeli snimci koji su osramotili obojene revolucionare, lažne studente, ustaše i ostale ništarije, koji su se okupili u Beogradu, da bi glumili žrtve.
Ako se i vi žalite da vas boli glava i imate vrtoglavicu, to je ili zato što ste se na protestu napili kao svinja ili naprosto lažete.
Niko nije došao u Urgentni centar tog dana, lepo vam je rekao Dr Smrt. Došli su ološi ispred Urgentnog dva dana kasnije, da ometaju gospodina Vućića dok isceliteljskom pljuvačkom sa svojih nežnih usana leči ranjene u požaru u Makedoniji. No, nije to tema ovog teksta, već nepostojeći zvučni top.
Nemamo ga. Ko kaže da imamo, pravac zatvor. Ko kaže da smo ga upotrebili, pravac zatvor. Ko kaže da ga je nešto oduvalo u subotu, pravac zatvor. Ono što se vidi na haubi žandarmerijskog džipa, parkiranog kraj skupštine u subotu, nije nikakav zvučni top, nego mikrotalasni radijator za podgrevanje policijskih sendviča. Zar ste mislili da će žandar ‘ladan sendvič da jede? Neće, ješće podgrejan. To što mikrovalna grejalica liči na LRAD je slučajnost. I gospodin Vućić liči na Bred Pita, pa je ipak mnogo veća faca od njega.
Ako Ivica Dačić, u periodu od pisanja do objavljivanja ovog teksta, bude trtljao nešto drugačije od onoga kako je dogovoreno, pardon, kako je bilo, ne verujte mu – laže. Izvinjavam se svima koje sam možda doveo u zabludu pišući na ovom istom mestu kako je neko napao građane soničnim udarom. Jasno je da su građani organizovano odglumili napad na sebe, napavši tako jednog od najslobodarskijih lidera na planeti, gospodina Vućića. Sram da ih bude, a i mene, a i vas.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.