Povratak relociranog 1Foto: Radenko Topalović

Kao kada sam relociran iz Srbije, 6. feburara 2023, ni moj diskretni povratak, 6. novembra 2023. nije medijski ispraćen, niti me je iko pitao „Matori, šta ti bi?“. Zato postoje ovakvi tekstovi, da razjasne trenutnu situaciju.

Gde sam, to jest, gde sam tačno, ne mogu da vam kažem. Ono što je bitno, u studiju sam, odakle ću snimati DLZ do kraja izbornog procesa, a verovatno i do Nove godine, ukoliko situacija ne bude takva da mora da se pali glavom bez obzira.

Situacija je već jednom bila takva, krajem 2022. i početkom 2023. Stručnjaci koji se bave ovakvim režimima i njihovim žrtvama duže od sto godina ocenili su da sam se našao u situaciji „očekivane žrtve“ zbog višegodišnjeg maltretiranja od strane režimskih medija, celokupnog državnog vrha i armije trolova.

Zaključeno je da je podkast „Dobar loš zao“ sa ovim kolumnama i mojim otrovnim jezikom u stanju da sruši režim, pa je stoga režim rešio da me ukloni.

Ovo, na žalost, nije tako. Istina je mnogo bednija. Neko govno zaključilo je kako sam baš ja idealan da poslužim za primer svima koji se usude da kritikuju režim, pa je nada mnom primenjena strategija „Rasturati ga čak i kad prdne, na svim naslovnim stranicama, u svim vestima“.

Cilj ovoga bio je izludeti mene, moju porodicu, ohrabriti neku budalu da me napadne, a kad je Vulin postao šef BIA, imajući u vidu njegove upadljivo lične televizijske ispade prema meni, zajedno sa nekažnjenom pretnjom smrću Aleksandra Šapića, strani eksperti zaključili su da bi, ako bi mi se nešto desilo, velik deo javnosti slegnuo ramenima i zaključio „Čudo da mu se ranije nije desilo“.

Zbog toga sam relociran iz Srbije. Kada su raspisani izbori odlučio sam da više neću da snimam DLZ preko Skajpa, već u beogradskom studiju, pa se sklanjati na novu lokaciju, pa opet dolaziti da snimam i tako sve do iza decembarskih izbora.

Šestog oktobra u podkastu „Odomaćeni“ samouvereno sam tvrdio kako sebe mogu da zamislim samo dalje od Srbije, ubeđen da joj se neću vraćati.

Mesec dana kasnije sam tu. Zato što nisam hteo da provedem predizbornu kampanju na Skajpu. Zato što sam hteo da budem na licu mesta, u rovu, sa svojim saborcima, zato što sam rezonovao da je opasnost da će mi se nešto desiti nešto manja uoči izbora i na kraju, zato što je broj onih koji će ispizdeti zbog moje odluke prosto neodoljiv.

Međunarodni PEN centar je izrazio zabrinutost, ali i razumevanje za moju odluku. Napravili smo plan B i plan C, ukoliko nešto pođe po zlu.

Mnogo vas zaključilo je da nisam normalan. Sebi nikada nisam bio normalniji. Došao sam da se zajedno borimo za Beograd, Kragujevac, Šabac, Požegu, Kraljevo, Srbiju.

Ukoliko bilo šta od ovoga naprednjaci izgube, gubiće sve što ih čeka u budućnosti. Na beogradskim ulicama pobeda već može da se omiriše. Hoću da budem tu kada bude mogla i da se zagrize.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari