Uvek sunčano 1Foto: Radenko Topalović

Kada sam pisao tekst o knjizi Metjua Perija, pomenuo sam, logično, „Prijatelje“, kao njegov najdalji domet.

Komentatori su se, kakvi su nadrkani, odmah pobunili oko pominjanja te serije u pozitivnom kontekstu, kažu ne valja ništa, dičili se kako nisu gledali nijednu epizodu, bili su bespotrebno oštri, mada su neki od njih utvrdili da sam to bio i ja, jedna je čak napisala: „Gde će ti duša, Mare“.

A baš sam mislio da sam delić duše iskupio tekstom o nesrećnom Periju.

Kada je reč o najpopularnijem, odnosno najboljem igranom sitkomu svih vremena, to je, razume se, „Uvek je sunčano u Filadelfiji“.

Ova serija je i najdugovečniji sitkom, ona traje od sredine dvehiljaditih do danas, a autori poslednjih godina snimaju i sjajni podkast.

Osmišljena kao „anti-prijatelji“, „Uvek sunčano“ smeštena je u Filadelfiju, poremećenom komšiji Njujorka, glavni junaci su formalno najbliži prijatelji, ali su zapravo najgori gadovi koje možete da zamislite, podlaci i kukavice, sociopate i psihopate, koji neće prezati ni od toga da smeste jedni drugima, a kamoli bilo kome trećem.

Njihovi motivi su plitki, ciljevi neposredni i nerazumni, moral na nuli, a opet, Di, Denis, Mek, Čarli i Frenk, kako se glavni likovi zovu, su neodoljivi u svojoj odvratnosti.

Ova serija je više puta probila crvene linije političke korektnosti.

Osim psovki, u humoru ima i mnogo težih „prekršaja“, kada se gleda iz današnjeg cenzorsko-vokerskog ugla.

Nekoliko epizoda obrisano je sa interneta zbog pojavljivanja „blackface-a“, a namera autora nikada nije bila da ikoga uvrede, oni sve vreme samo opisuju kako funkcionišu njihovi junaci, koji vređaju sve i svakoga.

Ovi antiheroji su, avaj, neodoljivi, to ume da bude problem kada se sve ovako namesti, pa se često dešava da oni rade društveno i moralno potpuno neprihvatljive stvari, a vi ćete ih i dalje voleti.

Zato je „Uvek sunčano“ zakon.

Ona lukavo i brutalno čeprka po nečistoj čovečijoj duši, otvoreno i uporno se sprdajući sa onim najodvratnijim u nama, što čuči u svakom od nas i možda upravo stoga što crnog humora niakda nije dosta, ovo je najdugovečniji, a po meni i najbolji igrani sitkom ikad.

„Uvek sunčano u Filadelfiji“, kojoj će uskoro dvadeset godina, je televizijski biser.

Hajde ovde da pomenemo i imena autora, koji igraju glavne uloge, jer oni su ipak poslednja linija odbrane politički nekorektnog humora u igranom programu: Rob Mekelheni, Glen Hauerton, Čarli Dej, Kejtlin Olson i Deni Devito.

Ova ekipa uspela je u ovom sastavu da izdrži ovoliko godina, ne mogu reći sa podjednakim kvalitetom (od dvanaeste sezone serija postaje sve gora), ali snimati takvo nešto toliko sezona je toliki poduhvat da „Uvek sunčano“ uvek gledam, od prve do poslednje sezone, makar se i ne smejao.

Možda ima i na nekoj televiziji, a strimuje se na FX-u i Dizni plusu.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari