Život u trafostanici 1Foto: Radenko Topalović

Obišli smo sto trideset osam birača koji žive u jednoj trafostanici nadomak Beograda, gde su se doselili iz Bosne i Hercegovine.

„Kako uđete svi u trafostanicu, u koju ne može da stane nijedna osoba“ pitali smo, a odgovor je glasio: „Gle, što je vickast. Ne živimo u trafostanici, nego odmah tu iza, u rovovima, koje smo iskopali prije decembarskih izbora i zamaskirali, tako da budu nevidljivi za neprijateljsku avijaciju, pješadiju i artiljeriju.“

„Na kog neprijatelja mislite“, interesovalo nas je, a odgovor je glasio: „To se samo tako kaže, bolan, za aktuelnog neprijatelja nam ne trebaju rovovi. Kopali smo ih jer nismo htjeli da upadamo u oči komšijama, a i farovi od saobraćaja smetaju nam…“ „Za spavanje?“ „… za gledanje ’Elite’, napušite nam se svi vi iz Danasa ki.e, eto, kad već moramo rimovati.“

„Bolje rimovati, nego u konc-logoru zimovati“, uzvratili smo duhovito, ali naša rima dočekana je režanjem i zvucima koji su ličili na repetiranje vatrenog oružja. „Možete, dakle, da gledate televiziju, imate pun komfor?“, nastavili smo razgovor, a odgovor je glasio:

„Sve može kad živiš kraj trafoa, tačnije, sve može, kad je riječ o struji. Ima ovde i visokih funkcionera iz Republike Srpske, struja je prioritet. Televizor, vajfaj, šporet, frižider, napon je toliko jak da sve fercera i bez uključivanja u šteker.“

„I bojler?“, pitali smo, a odgovor je glasio: „Šta ti, bolan, znaš o bojleru, kad je opštepoznato da su te posljednji put kupali tata i mama, u vrijeme ZOI Sarajevo.“

Posle nekoliko minuta smeha žitelja trafostanice, preformulisali smo pitanje: „Kako se kupate ovde, kako idete u toalet?“, a odgovor je glasio: „Umivamo se kišom i snijegom, kao tokom NATO bombardovanja, 1995, a nuždu vršimo ispred lokalnog odbora SSP, četiri kilometra odavde.“

„Šta ako nekoga baš pritera?“, zanimalo nas je, a odgovor je glasio: „Ima na kilometar kuća lokalnog funkcionera SPS. To samo u slučaju krajnje nužde, zasad.“

„Zašto ste se uopšte doselili ovamo? Šta to ima u Srbiji što nema u Bosni i Hercegovini?“, glasilo je sledeće pitanje, a odgovor je bio: „Slobodno upražnjavamo srpstvo i mržnju prema balijama i ustašama, bez bojazni od represije, štaviše, mi vršimo represiju nad svakim za koga posumnjamo da ima nešto protiv srpstva i pravoslavlja.“

„Zar ima takvih? U Srbiji ogromnu većinu čine pravoslavni hrišćani i Srbi, posebno u ovom kraju.“

„Uvijek ima autošovinista i izroda. Uglavnom ih sami ganjamo po internetu, ali imamo i spisak, pa kad dođe vrijeme, ići ćemo po spisku i… khm…“ „Spisak postoji?“

„Ne samo što postoji, već je i licima sa spiska više puta predočeno da su na spisku.“

„Za kraj, šta očekujete od novih beogradskih izbora, ukoliko ih bude?“.

„Očekujemo da i ovog puta prijevoz na glasanje ne kasni, ali i da nam se uveća honorar, sve je skupo, kokain naročito.“

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari