Dodik pevao – to baš i nije neka vest, jer Dodik voli da peva i često se laća mikrofona, na mitinzima, pod šatorima, u TV emisijama. Odete na Jutjub, ukucate „Dodik peva“ i možete videti popriličan broj snimaka raspevanog predsednika Republike Srpske. Voli da peva sam, praćen horom banjalučkih dečaka, u duetu sa Marinkom Rokvićem ili, što je najčešće slučaj, sa Bajom Malim Knindžom.

P { margin-bottom: 0.21cm; }

Nije neka vest ni to da je Dodik, kojeg ponekad zovu Laktašenko zato što je iz Laktaša, pevao „Ne može nam niko ništa“, najpoznatiji hit njegovog zemljaka iz Ugljevika kojeg često zovu Tarmi Rićmi. Ipak, umesto snimaka najavljenog armagedona u Banjaluci, naš mali svet je pre dva dana obišao snimak Dodika kako peva svoju očigledno omiljenu pesmu. Istu je javno izvodio u još najmanje dva navrata – jednom negde pod šatorom, i drugi put u emisiji kod Milomira Marića.

Vest bi bila da je Dodik plakao, ali to ne može da se nađe ni na Jutjubu. Ukucate „Dodik plače“ i – nema ništa. Ali ako ukucate „Vučić plače“, izađu najmanje dva snimka. Dakle, vest da je Dodik pevao je isto kao kad bi bilo objavljeno da je Vučić plakao. Ništa novo pod suncem.

Tek bi bila vest da je Vučić pevao! Ali to je teško očekivati, to nekako ne bi ličilo na Vučića. Čovek radi vredno kao mrav, prezire cvrčke, a pevati u ovo teško vreme… Ne uklapa se u protestantsku etiku. Nije ni „starački“. Ipak, kad Srbija uđe u „zlatne godine“ koje je obećao, možda da sebi oduška i zapeva. Na primer, „Mali mrav“ ili „Hajde mala da pravimo lom“.

U Banjaluci nije bilo loma kojim nas je Vučić plašio. Samo miting opozicije – užasna jedna stvar, čemu miting, a čemu i opozicija – i kontramiting Dodika. A naš samozvani faktor mira i stabilnosti u regionu predviđao je sledeći scenario: na banjalučkim ulicama dolazi do krvavih nereda, posle toga Republika Srpska nestaje sa lica zemlje, a Srbija biva destabilizovana „i to u vreme kada beležimo napredak kakvom se nisu nadali ni MMF i Svetska banka“. „A onda počinje treći svetski rat“, komentarisao je u subotu prosečan srpski konzument javnog servisa gledajući prenos iz Banjaluke.

„Pa jel ste nesrećni zbog toga što nije pala krv“, tako bi sada, vidno zabezeknut, rekao premijer. Naprotiv, svi imamo razloga da budemo srećni što se sve u Republici Srpskoj završilo pesmom, a u Srbiji još jednim kamenom temeljcem i Vučićevim mudroslovijem o „onima što ne vole lopate“.

Ma svi su srećni. I vlast i opozicija u RS što se sve mirno završilo i što ih je faktor mira pohvalio, patrijarh koji je, beskrajno zabrinut za srpski narod, opoziciju uzalud molio da ne pravi grešni miting, što su molitve na kraju ipak urodile plodom, a faktor mira što će sada makar malčice manje da strepi od loma u regionu. U RS je „sredio“ stvari, sad još da pripomogne Makedoniji i Crnoj Gori da se dozovu pameti.

Republika Srpska, u stvari, nema nikakvog razloga da brine za svoju budućnost. Na mitingu opozicije pojavila se u znak podrške Sonja Karadžić, ćerka Radovana Karadžića, a na mitingu vlasti Darko Mladić, sin Ratka Mladića. Na Mladićima i Karadžićima Srpska ostaje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari