Kada je krenula pomama za Vučićem, nakon što je „manje zlo“ (DS i sateliti) pobeđeno od većeg (SNS, doskorašnja SRS i sateliti), bilo je zaista teško naći sagovornika koji bi neuvijeno, jasno i glasno (naizgled jednostavno, zar ne?) govorio o novom zaokretu na političkoj tezgi Srbije. Ako izuzmemo Koraksa. Danas se stvari menjaju. Pojava jeretičkih tekstova, najviše po portalima, gde je nova religija Mesije Alexandra najpre i promovisana, sve je učestalija. Stvari idu od vrlo ozbiljnih i referentnih antialexandrijskih tekstova na koje se, uglavnom, uopšte ne obraća pažnja, do krajnje ličnih i besmislenih razglabanja, oko kojih, ko po dogovoru, zabruji apostolijat alexandrijski. Ukazaću vam na dva primera, ukoliko mi ih uredništvo Danasa ne otcepi od ostatka teksta.

Tamara Kaliterna piše 6. avgusta na portalu građanske Vojvodine „Autonomija“:

„Krajem prošle sedmice sarajevski Dnevni avaz je objavio intervju sa Vučićem. Dnevni avaz je začet za vreme rata 1993. kao Bošnjački avaz. Golobradi Vučić je tada radio na Kanalu S na Palama, gde je pripremao i vodio vesti na engleskom jeziku, blok iz sveta, intervjue i reportaže. Tada su Pale postale kolevka, administrativni centar Republike Srpske. (…) U aprilu 1999, što je vreme NATO akcije nad Srbijom, Nezavisna komisija za medije naredila je ukidanje Kanala S jer je preuzimao program Radio-televizije Srbije koji „nije izbalansiran sa ostalim inostranim vestima i mišljenjima u vezi sa događajima u SRJ“ i „emitovao sadržaj pisma smenjenog predsednika Republike Srpske Nikole Poplašena u kome se preti akcijama protiv Visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH ukoliko ukloni članove Srpske radikalne stranke sa njihovih položaja“. Vučić je tada bio ministar informisanja u najbližem susedstvu i generalni sekretar Srpske radikalne stranke u najbližem komšiluku. Osnivač kompanije koja izdaje Dnevni avaz je Fahrudin Radončić, nastavnik likovnog vaspitanja i ministar sigurnosti BiH. U Sarajevu je sa platom od 1.420 KM (oko 700 evra) sagradio tri multispratne palate, kupio jahtu za oko 1.300.000 KM, automobil kadilak (cadillac) platio je 181.335 dolara, avion cesna (Cessna) koštao je 2,35 miliona dolara. Svoju medijsku imperiju utemeljitelj je prodao 2012. bivšoj supruzi Azri, frizerki, i izbegao odredbe Zakona o sukobu interesa koje bi ga sprečile da postane ministar. Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) ustanovila je da je Radončić razmenjivao nekretnine sa Naserom Keljmendijem (Kelmendi), koji je na poternici zbog ubistva državljanina BiH, a Barak Obama (Barack) ga je upisao na crnu listu narko-bosova. Posao SIPA je borba protiv organiziranog kriminala, terorizma, privrednog kriminala. Keljmendi je jaranu poklonio blindirani džip. Radončić je sa Miroslavom Miškovićem, sa kojim je Vučić na suprotnoj strani ringa, osnovao firmu Prezident. Vučić bi u Beogradu trebalo da se bavi onim što čini SIPA u Sarajevu, jer je kao prvi potpredsednik vlade zadužen za bezbednost, borbu protiv korupcije i kriminala“.

A koliko 7. avgusta profesorka Mirjana Miočinović, neočekivano, u prevrelom avgustu, odjednom se, bez konkretnog povoda odlučila da piše novinaru Petru Lukoviću dugo pismo, iz kojeg izdvajam: „Vi ste, poštovani Petre Lukoviću, preuzeli na sebe izgradnju carskog puta za političara o kome bi vam, ako ne razum (kao i svaki razum odveć podložan kompromisima), a ono intuicija mogla govoriti stvari koje bi trebalo da vas navedu na oprez. Vi, međutim, ne samo da nemate opreza već ste izgubili svaku meru u podršci koju mu pružate i to na jedan vrlo pervertiran način: vi mu ne upućujete lično pohvale (nešto vam ipak govori da to nije mudro), vi se samo trudite, uporno i dostojno jedino bezrezervnog pristalice, da uklonite svaku kritičku reč, čak i kad je upućena od ljudi koje, bar za sad, poštujete. (Imam na umu tekstove Vesne Pešić „Rekonstrukcija kao mobing“ i „Od kolektivnog ludila do ludila vlade“, kolumnu Svetislava Basare „Nova era“, i intervju Borisa Dežulovića, za koje se nije našlo mesta u vašim novinama, prim. MM.)

Luković: „Zašto ste se, Mirjana, zaustavili samo na ovoj trojici autora koji kritikuju Vučića? (Vesna, Basara, Dežulović). Što me niste pitali zašto ne prenosim redovne kolumne Đorđa Vukadinovića, Jelene Milić, Željka Cvijanovića ili budala sa proruskih foruma like Srbin.info ili Srpska.ru, gde se po Vučiću pljuje od svih oružja.

Šteta je, smatram, nepopravljiva, što se niko od aktera u ovoj polemici nije osvrnuo na tekst Tamare Kaliterne „Vučić na Heraklitovom putu“, portal „Autonomija“. Jer tekst Kaliterne „Vučić na Heraklitovom putu“ ima faktografsku (ako su činjenice koje navodi tačne) težinu, koja nadilazi težinu svih tekstova zajedno koji su se dosad pojavili o novom Mesiji, dočim tekstovi oko kojih se profesorka Miočinović zabrinula pripadaju autorima koje P. Luković redovno prenosi. Ovako, opet nismo dobili odgovor na suštinski problem koji postavlja Kaliterna, a dobili smo jednu jalovu polemiku više. Šta ima veze koga podržava i prenosi Luković, ako nema veze to o čemu piše Kaliterna??

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari