Glava nam u pesku. Pšenica pod vodom. Afrika pod embargom do kraja prvenstva. Na Vidovdan predsednik nam otkrio svenarodnu krizu identiteta. U bioskope se sedmi put vratio Fredi Kruger, a na stranicama Danasa, Đorđe Vukadinović dvotomno objašnjava zašto je morao da tuži Basaru i Danas. Vrljavo leto 2010.

Ako i izuzmemo jezivu klimu bez identiteta i predsednikovu, na nesreću, tačnu vidovdansku dijagnozu o državnoj krizi identiteta – (što predsednika ni kao psihologa, a nekmoli kao prvog čoveka te države ne amnestira od odgovornosti, jer kamo nam identitet, prešjedniče?!) – kao pojave kosmičkog karaktera na koje nemamo uticaja, ostale horor sličice možemo i da pogledamo na usporenijem snimku.

Za pšenicu pitajte paora. Da li se gore oseća dok mu poplavljeni rod liči na pirinčano polje, ili kad se seti otkupne cene koju mu država velikodušno nudi.

Posle Afrike u Srbiji nam se desio fudbalski „Vidovdan“. Naime, ne raspravlja se zašto su naši, da izvinete, prdnuli u čabar, i čija je to odgovornost. Ne, ovde se vode metafizičke fudbalske rasprave o tome da li nam se u Africi uopšte desio poraz ili pobeda!!!? Uzgred, čitali ste da je u svetu prava pomama za onom afrikanskom „trubicom“ (vuvuzela) za proizvodnju zujeće buke po kojoj ću lično sa neizmernim simpatijama i blagonaklonošću pamtiti ovogodišnje prvenstvo u Africi. Naravno, i po nekolikim reprezentacijama i njihovom fudbalu koji vrtoglavom adrenalinskom igrom liči na one karnevale u slavu života u Riju, i sličnim svetlim i radosnim mestima.

„Strava u Ulici brestova“ nastavlja se, Fredi Kruger ponovo plaši decu i po svemu sudeći filmske kritičare. Ne znam, nisam gledala, pa neću ništa da kažem o ovom nekada kultnom hororu. Nisam ja ko oni što svake godine na Vidovdan kukaju što RTS prikazuje „grozno loš“ film „Boj na Kosovu“, a kunu se na partijsku knjižicu da ga „ama nijednom nisu gledali“. Kako onda znaju kakav je film, nikako da skontam? A da je loš, loš je. A, bolji, Srbija nema. I ovog ne bi bilo da se pitao Koštunica. Dok je njegova „Kosovo je srce Srbije“ politika bila vodeća, nijedna klapa nečeg nalik filmu o Kosovskoj bici nije pala. A imao oko sebe celu bulumentu nacionalnih veličina kojima je Kosovo bila najskuplja reč. Od Matije do Kuste, i – cvrc. Bajdvej, da l' je Kusti to olakotna okolnost, bar pred Drugom Srbijom, što ga boleo kustograd sve sa Mećavnikom za boj na Kosovu, a moglo mu se, da je samo hteo da dobije lovu ko VIP u PINK rijalitijima?

I tako obrni okreni, dođosmo do muftije Zukorlića i Blica iliti Đorđa Vukadinovića i Danasa. Nekada su sluge Jerneji tražili pravicu, danas je sve češće traže gospodari. ĐV je tužio Danas i Panovića i Svetislava Basaru zbog pretrpljenih duševnih boli koje mu je Basara naneo. Može biti, nikad ne izigravam skeptika tu gde se neko poziva na duševne boli. Mislim, ako već veruje da poseduje dušu, valjda ne bi lagao glede iste i tako smrtno zgrešio, te, bez iste bio osuđen na večno prokletstvo. Mada, imajući u vidu stepen socijalne inteligencije tužitelja, nisam baš sigurna. Nadmudrio bi Đorđe Vukadinović i svetog Petra lično. Zato mi ova priča o Vukadinoviću, Basari i širokogrudosti Danasa prema epskom kazivanju ĐV o razlozima zbog kojih tuži Basaru (dva nastavka u dva dana, eeej Srbine! Toliko bi u Danasu dobio još samo Lav Nikolajevič Tolstoj i eventualno Imbrica Špiček iz Volujšćine!) liči mi na ove postfredikrugerovske limunada-horore gde se u strasnu romansu između tinejdžerke i vampira umeša vukodlak. Pouzdano tvrdim da u tekućoj podeli Basara nije ni vampir ni vukodlak. Izvini, odlični i sjajni srpski pišče, ispada da si – tinejdžerka. Pa, za velike majstore polumračne političke rašomonijade, Bas to i jeste. Još ukoliko ga Đorđe Vukadinović dobije na sudu, a tuži ga za mnogo benignije sadržaje i povređivanja ljudi od onih uvreda i cinizama koje je Vukadinović oduvek, a najvećma dok je bio najmoćniji (vreme Koštuničine vlade), sebi i svojim autorima i anonimnim komentatorima dopuštao na internet stranici NSPM – nema sumnje da je Bas u odnosu prema novijem srpskom vampirizmu prava debitantkinja.

Vukodlak koji će se umešati u ovaj spor naznačiće samo tok kojim će se nadalje valjati naša trenutna sklepana bezistorična istorija, preko BIA do zvezda. Ko je taj vukodlak ako je sudstvo već onakvo kakvo jeste. To je onaj vukodlak zbog kojeg sudstvo i jeste takvo kakvo jeste. Narod bi to rekao ovako: Kadija te tuži, kadija ti sudi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari