Dragoljub Petrović
Nikada precizno nije odgonetnuto mitsko pitanje: šta je to u ljudskom biću što ga vodi prema piću? Međutim, ništa bolje rezultate u odgonetanju nema ni pitanje: šta je to u ljudskom biću što ga vodi prema Vučiću?
Boško Đokić
Od prošle kolumne vučem nekoliko utisaka, od kojih prvi nije direktno košarkaški, a vezan je za mog druga Njofru. Desilo se da zajedno gledamo tenisko finale Rolan Garosa između Đokovića i Vavrinke. Prvo me je izblamirao pred ljudima u kafiću pitanjem - ''gde si komšo, nema te kao da si zapao za kredenac''!
Slobodan Simić
Ja mislim da je moja tužba jasna, gospodine sudija.
Borivoj Erdeljan
Redžep Tajip Erdogan je doživeo tri bolna udarca u jednom danu. Njegova Partija pravde i razvoja (AKP) izgubila je apsolutnu moć u parlamentu; iako će i dalje biti najveća stranka, nemoćna je da sama (kao dosad) vlada - nedostaje joj osamnaest poslanika.
Boris Jašović
Pomoći drugu u nevolji čojstvo je i junaštvo - bez obzira da li druga štitiš od drugih (junaštvo) ili ga braniš od sebe (čojstvo). Međutim, kada dođeš na pomisao da ukradeš dnevnik iz škole i baciš ga u obližnji jarak, kako bi time pomogao drugu koji boluje od kečeva, ti zapravo na glavu obrćeš i čojstvo i junaštvo. Na stranu što takvim ponašanjem prilično odmažeš drugu.
Boris Jašović
Pomoći drugu u nevolji čojstvo je i junaštvo - bez obzira da li druga štitiš od drugih (junaštvo) ili ga braniš od sebe (čojstvo). Međutim, kada dođeš na pomisao da ukradeš dnevnik iz škole i baciš ga u obližnji jarak, kako bi time pomogao drugu koji boluje od kečeva, ti zapravo na glavu obrćeš i čojstvo i junaštvo. Na stranu što takvim ponašanjem prilično odmažeš drugu.
Svetislav Basara
Šta ti je surovi kapitalizam! Danas nam je (to jest bio juče) rođendan. I - šta? Umesto svečane akademije, svečanih proseravanja, svečane dodele zlatnih satova zaslužnim novinarima i saradnicima i - last but not least - svečanog krkanluka - mora da se radi. Čisto mi dođe žao što za vreme komunizma (uglavnom) ništa nisam radio, pa sledstveno ne znam ni kako to izgleda.
Safeta Biševac
Premijer Srbije Aleksandar Vučić vratio se iz, jedni kažu, uspešne i istorijske, drugi tvrde promašene i propagandne, posete Americi. Istina je verovatno negde na sredini. Jeste da, zbog porodične tragedije, domaćin, potpredsednik SAD Džozef Bajden nije mogao da se sastane sa premijerom Srbije i da je Vučića u Vašingtonu, realno, primio "niži" ešalon državnih službenika, ali svaka poseta i kontakti sa vodećom svetskom silom su važni. Mada bi verovatno bilo pametnije da je Vučićev put u Vašington odložen zbog smrti Bajdenovog sina, ali i ovako će valjda biti neke koristi. Ili bar neće biti štete.
Cvijetin Milivojević
Kad imate evrorealističnog predsednika Republike koji je, mesec pre ubistva pokojnog premijera, poručivao: "Ako vidite Đinđića, recite mu da je i Tito pred smrt hramao..."
Svetislav Basara
Imam dve vesti. Jednu dobru, jednu pak lošu. Dobra vest je da će u Srbiji stvari krenuti nabolje onoga dana kada se "Danas" pojavi na trafikama u tiražu od 150.000 primeraka. Loša vest je - loša ponajpre za Srbiju - da "Danas", osim ako se ne dogodi čudo biblijskih razmera, nikada neće dobaciti do tog tiraža.
Dragan Vujadinović
DANAS sutra postaje punoletan. Što je ogroman uspeh u našim partokratskim vremenima. Gde je bitno "čiji si" a ne "ko si i kakav si". Verovatnoća da u osamnaest smutnih godina, u kojima su se "gazde" često menjale, postaneš, opstaneš i ostaneš "svoj", meri se promilima. Osim državnih, paradržavnih i stranih, takvih dnevnih novina, osim, Danasa više nema. Zato je sutrašnje punoletstvo za divljenje i nadu. Da pored "prve Srbije" koja živi od "privremenih i povremenih" naslovnih strana, postoji i ona "druga", koja hoće istinu, slobodu i pravdu. Naravno, za te vrednosti, Danas, što bi rekli pravnici, jeste nužan, ali ne i dovoljan. Ako se "virtuelna" (partijska) i stvarna, živototvorna Srbija ne spoje na više mesta, uzaludan je i Danas i ostali "danasi".
Svetislav Basara
Ako nekim slučajem smislite neki društveno koristan projekat, pa vam padne na pamet da ga učinite poznatim i prepoznatljivim u javnosti, oglašavanje će vas koštati ko Svetog Petra kajgana, jer će vas marketinška odeljenja novinčina serbskih temeljno opelješiti za reklamni prostor. Ali ako ste, počem, terorista, pa naumite da nekom pripretite ili da najavite neki pokolj, to vas u novinčinama serbskim neće koštati ni dinar. Kao što ni dinara nije koštalo sirijskog džihadistu, izvesnog El Albanija. Naprotiv! Ovdašnje žutare su jedva dočekale da srpskom narodu i senatu podastru El Albanijev poziv balkanskim muslimanima da mu se pridruže u Siriji ili da - ako ih baš mrzi da potežu tako daleko ili ako nemaju para za podvoz - započnu sa terorističkim akcijama u matičnim državama.
Svetislav Basara
U pravu je Zlatko Paković: iskustvo nam je nepismeno! A takođe je u pravu i kada kaže da smo mi verovatno jedina zemlja u Evropi i u svetu u kojoj se slavnim postaje tako što te političari instaliraju na mesto direktora neke od ustanova kulture. Tako se pre dve i kusur godine prekonoć proslavio Andrej dr Fajgelj, renesansna jedna ličnost, sada već bivši direktor novosadskog Kulturnog centra. Za razliku od, recimo, Saše Timofejeva, koji je po isteku roka trajanja filozofski izjavio - politika me dovela, politika me smenila - Fajgelj dr Andrej nije baš laka srca prihvatio katil-ferman.
Zoran Panović
Ako verujete da su Amerikancima Miroslav Mišković, Stanko Subotić Cane i Saša Janković bili glavne teme u agendi za propitivanje Vučića tokom posete SAD, onda ste verovatno uvereni da je Madlen Olbrajt na nosaču aviona "Saratoga" negde u Sredozemlju inkognito primila Željka Ražnatovića Arkana da proveri koliki je njegov prevratnički pretorijanski potencijal, ili da ga zamoli da se bar ne meša kad srpska opozicija krene da ruši Miloševića.
Božidar Mandić
Teško je ne razmišljati o epohi u kojoj živimo a da ne sagledamo teške posledice nerazmišljanja. Čovek nije homo sapiens, već sluga obesmišljene upotrebe glave (ili mozga). Čovek je statua kojoj se ništa ne može zameriti, sem da bi mogao početi da razvija misao - to znači, da misli. Bio bi to najveći kapital za samog čoveka i čovečanstvo. Naime, čovek ne želi da sagleda poraze koji se već sada negativno odražavaju po planetu i ljudsku psihu, klimu i sveopšte stradanje. To nisu više samo pesnički simboli, nego faktički ukazatelji. Mučnina je počela da traži muku jer joj prija. I to je novi princip omamljene masovnosti. Trčimo ka onome od čega ćemo stradati.