Vladimir Jokić
U utorak koji prvi dođeDanas će proslaviti osamnaesti rođendan. A kada je 2001. slavio četvrti, na ovom istom mestu, u kolumni Dnevnik pobednika, ostalo je zabeleženo sledeće.
Ivan Džidić
Vakat je ako pika ona "kad li - tad li". Povijest pokazuje da pika. U najkrajnjem slu~aju zato, do sada nije osporeno, {to "sve {to se rodi, naravno je i da mre". Kako tako.
Borka Pavićević
U stvari, ne mogu vam u celosti, a niti delimično predstaviti knjigu "Geneza cvijeta Bogdana Bogdanovića", koju su pripremile Nataša Jovičić i Tea Benčić Rimay (Nakladnik: Spomen područje Jasenovac), jer je knjigu upravo donela arhitekta Ljubica Slavković iz Beča i iz posete Kseniji Anastasijević, Ksenija je poslala knjigu. (Jednom, ako za to bude prilike, rado bih govorila o ženama poput Ksenije koje u potpunosti i na svaki način zaštite i prononsiraju delo svojih supružnika.)
Aleksej Kišjuhas
Ko je beše rekao da se istorija koja se ne nauči ponavlja? Romerovski zombi-ustanak četničkog nacionalizma 1990. godine je rasturio Jugoslaviju u krvi, kapitalizmu i genocidu, a svoju ne-tako-epsku završnicu ima u rehabilitaciji Draže Mihailovića 2015. godine.
Nikola Samardžić
Srbija kao da je u poslednjih nekoliko meseci smogla snage da se počne oslobađati patološke veze s Rusijom. Zaštitnice, stvarne ili izmišljene, najgorih osobina našeg društva i politike. Taj proces zasad je površan. Srbija u svakom trenutku može ponovo prepustiti budućnosti u koju će je povesti službe, karteli, nacionalni gurui, hodajući sveci.
Svetislav Basara
Možda, Panoviću, nisi znao da smo nas dvojica Hrvati. Ni ja to do jutros nisam znao, ali sam se naprasno nacionalno osvestio pročitavši tekst jezikoslovca, dr Ivana Klajna, koji u svojoj rubrici napisa da papu Franciska (Toma Nikolić) treba da zovemo Franja jer je to "bolje" nego da ga zovemo Franjo, s hrvatskim "o", budući da bi "neki Petar, i Simeon ili Lazar kod Hrvata bili Pero, Simo i Lazo". To je, da kažemo, tipično beogradski pogled na jezik iz prostog razloga što najmanje polovina (a možda i više) Srba govori Pero, Simo, Lazo. Da li je na pomolu još jedna srpska podela u kojoj će Pera ustati protiv Pera (genitiv od Pero) a Lazo protiv Laze, materine maze. Neće, more! Samo ćeram komendiju, uz napomenu da je jezik isuviše ozbiljna stvar da bi bio prepušten lingvistima.
Svetislav Basara
Možda, Panoviću, nisi znao da smo nas dvojica Hrvati. Ni ja to do jutros nisam znao, ali sam se naprasno nacionalno osvestio pročitavši tekst jezikoslovca, dr Ivana Klajna, koji u svojoj rubrici napisa da papu Franciska (Toma Nikolić) treba da zovemo Franja jer je to "bolje" nego da ga zovemo Franjo, s hrvatskim "o", budući da bi "neki Petar, i Simeon ili Lazar kod Hrvata bili Pero, Simo i Lazo". To je, da kažemo, tipično beogradski pogled na jezik iz prostog razloga što najmanje polovina (a možda i više) Srba govori Pero, Simo, Lazo. Da li je na pomolu još jedna srpska podela u kojoj će Pera ustati protiv Pera (genitiv od Pero) a Lazo protiv Laze, materine maze. Neće, more! Samo ćeram komendiju, uz napomenu da je jezik isuviše ozbiljna stvar da bi bio prepušten lingvistima.
Nataša B. Odalović
Ne znam ima li zemlje sa više problema a da se do te mere na iste ne obazire, nego se iz petnih žila trudi da se svađa oko zamlata, besmislica, izmišlja teme i bespredmetne probleme, i tako sastavlja neki društveni život od danas do sutra. Neko mi je od čitalaca zamerio prošle nedelje kako samo kritikujem, a tekst je bio glede Borka Stefanovića, dočim mi ne valja niko ko nešto pokušava. Nije to bez vraga. Ima istine, ali da ne ostavim čitateljstvo bez odgovora: Protiv Borka nemam apsolutno ništa. Nažalost ne zato što je Borko nekim volšebnim načinom kreirajući ex nihilo ponudio nešto opipljivo u čemu vidim spas za sve, već zato što Borku nemam šta da zamerim, jer čovek do sada nije ništa uradio zbog čega bi ga valjalo ganjati po štampi. Bar da ja znam. No to i jeste tužno. Ne znam koliko je emisija, intervjua i ne znam čega upriličeno oko Borka, a još više ljudi iz njegovog okruženja, za koje čak ne znamo sa sigurnošću jesu li njegovi ljudi, a da niko ne razume zašto.
Zlatko Paković
Iskustvo nam je nepismeno. Za tu nepismenost koja zna da piše i čita slova, reči i rečenice, ali ne ume da tumači kontekst, nepismenost (koja zna da crta cifre i da računa na udobne položaje, ali ne zna da "konta" nelagodnost), u onoj sferi koju zovemo opštim dobrom, javnom stvari - res publica, zadužena je, združenim radom u kontinuitetu, već deceniju i po prošlog i isto toliko ovog stoleća, pre svega elita u našoj savremenoj kulturi. Njihovo napred, naše je nazad.
Nina Savčić
Društveno-političke promene često liče na geološke procese. I po tempu i po posledicama. Tempo ume da bude spor, skoro neprimetan, a posledice fatalne. Dok se ta tiha pomeranja dešavaju, ljude podešene na druge frekvencije nije mnogo briga za ishod jer mahom žive u čudnom, iracionalnom poimanju vremena u kojem je sadašnjost večnost. Čitala sam da će se za vek do dva nivo mora popeti za dvadesetak metara. Potopljeni će biti neki delovi Zemlje i naša vodena planeta će znatno drugačije izgledati iz kosmosa. Ali, mi za sada o tome ne razmišljamo, šta nas briga.
Dragoljub Petrović
Volim da pogledam Kesića, a u toj emisiji mi se najviše svidelo kad me pohvalio Miki Manojlović - rekao je, ukratko prepričano, srpski premijer odgovarajući nedavno na nezgodno novinarsko pitanje: "Da li gleda Kesića?" Što jes, jes, najbolja fora viđena u pedeset i kusur emisija "24 minuta" bila je kada se tamo pojavio Miki Manojlović i rekao da neke njegove predstave ne bi ni bilo da nije bilo Vučića. Tako da oni koji kažu da je premijer egomanijak, kao i obično greše. Premijer nije egomanijak, nego možda nema isti smisao za humor ko ostatak planete, što je legitimno. I još jedna njegova šarmantna specifičnost.
Svetislav Basara
Sve se nešto pitam da li je najslobodniji bajinobaštanski radikal, Slavoljub, izašao iz mardelja? Jer ako jeste, čekaju ga novi izdaci! Moraće da plati zaostalu članarinu. U suprotnom - ode stranka u bankrot. Ali ako je verovati istraživačkom novinarstvu moje omiljene žutare, Blica, nisu samo radikali u finansijskom čabru. Sa naplatom članarine kubure i takozvane parlamentarne stranke, to jest one koje - hteli ne hteli - finansiraju svi građani, bez obzira da li su oduševljeni njihovim poslovima i danima.
Natalija Dević
Vazduplohov plovi nebesima, dok Srbija obiluje čudesima. A kad Zoran Babić napiše i "pidejastal", pitam se: da nije disleksija?
Slobodan Simić
Napisao sam novu knjigu.- Ma šta ima ja da je čitam! - dočekao me je razdragani Izdavač.
Vladimir Matković
"Niko nije prorok u svom selu. Najteže mi je bilo da se u Čileu izborim za svoje mesto, da moj književni rad konačno bude priznat", izjavila je čileanska književnica Isabel Aljende. Knjige su joj prevedene na 35 jezika, među kojima je i srpski, a naši čitaoci su imali sreće da gotovo sve što je od njenih dela objavljeno ovde čitaju u odličnom prevodu Aleksandre Mačkić.